
Slike konačnog proizvoda nalaze se OVDJE.
Okvir stola se sastoji od dvije zaljepljene letvice da se dobije debljina od 26 mm, s time da je donja letvica šira za 5 mm, pa se na nju naslanjaju poprečne. Svi spojevi izvedeni su bukovim tiplama i ljepljenjem. Sve nesavršenosti spojeva popravljene kitom na bazi voska (griješ, kapaš, gladiš špahtlom).
Noge su spojene sa po tri tiple i ljepljene. To baš nije ispalo savršeno jer koliko god ja mjerio tijekom ljepljenja udaljenosti među nogama i njihove dijagonale, na kraju nisu baš paralelne. To se vidi tek kad legneš na pod i gledaš u liniji nogu, ali me smeta kako to nisam mogao dobiti kak se spada. Bitno je da se stol ne klacka na ravnoj površini, to je OK.
Prije spajanja nogu rub gornje ploče je obrađen frezerom. Kakav belaj može napraviti staro jeftino glodalo vidi se OVDJE.
Jedna od nogu mi je bila 2 cm kraća od drugih pa sam ju morao nadoštukati. Jednostavnije bi mi bilo odrezati dulje noge, ali nemam stolni cirkular, a ubodnom bi to izgledalo strava da sam radio. Ovu kraću sam nadoštukao daščicom od jelovine, nije ispalo baš nešto, ali mi je to bilo najjednostavnije jer je debljine 19 mm, baš koliko mi fali. Kako je to ispalo, evo OVDJE. Nije baš nešto, al' šta'š! Ko je radio, dobro je i ispalo.
Daske su brušene sa granulacijama 80 i 120, pa je onda išlo močenje vodom (da se podignu neotkinuta vlakna) pa opet 120. Ispalo je skroz glatko. Onda je išlo lakiranje Beltopom bezbojnim u dva sloja i vlakna su se opet podigla! Sad više nije tak gladak kak je bio, ali budući da sam zasmrdio cijelu kuću na par dana, nije mi se dalo ponovo brusit i opet smrdit ispočetka.