Posto se ovih dana dosta bavim ostrenjem jedne prilicno upropascene garniture dleta, evo nekoliko iskustava.
Smirglu sam na staklo lepio dvostruko lepljivom trakom, a neki dan sam u Tempu nasao gotovo idealnu. Ustvari za ovaj posao treba koristiti "losiju" traku odnosno onu kancelarijskog a ne gradjevinskog kvaliteta. Em je dosta jeftinija (ova sto sam je uzeo je 40 din za 30m, neka firma JIP, made in PRC, sto ce reci Tajvan, kutija je "karirana" crveno crna), em je jako tanka pa se manje ugiba. To sto ne lepi prejako je ovde prednost a ne mana. Prvo sam koristio Tesinu, i kad treba skinuti istroseno parce smirgle to je muka, a kod ove cas posla. Traka ostane zalepljena na staklo, a menjate samo smirglu. Osim toga mnogo je manje podlozna stvaranju mehurica ako je ne zalepite bas kako treba. Pustiti nece, posto je sve vreme pritiskamo o staklo.
Da se staklo ne bi klizalo po stolu, izvrsite prepad na kuhinju, i dok lepsa polovina ne gleda, maznite rolnu one providne folije sto se "lepi sama za sebe" (ne znam kako se to tacno zove, ali shvaticete na sta mislim). Dva sloja koja razvucete unakrst po donjoj povrsini stakla, "prilepice" se za staklo, i nece mu dozovliti da se kliza.
Evo kako to izgleda (granulacije 240, 320, 400, 500, 800 nisam imao 600 pri ruci):
i drugi komad sa finijim granulacijama (1000, 1500, 2000, 5 mikrona i 0,5 mikrona):
Ove kratke trake, zalepljene uz samu ivicu sluze za ravnanje lica (i bokova uz jos jedno sablonce koje sam sklepao). Staklo je inace od polica iz nekog ormana, tako da je malo deblje i veoma ravno (nije svako staklo bas ravno), a ima i obrusene ivice pa nema opasnosti da se posece.
Ako negde naletite na bilo koju granulaciju smirgle koja je na plastici uzmite par listova (kod nas ih je jako tesko naci). Okrenite zadnju stranu i na nju utrljajte pastu za honovanje. Savrseno za zavrsno poliranje.
Kako znati kada treba da se predje na sledecu, finiju granulaciju?
Ja uvek guram dleto u istom pravcu, to jest ne pravim krugove, elipse, osmice... Kada krenem sa najgrubljom granulacijom, guram u pravcu koji je paralelan sa dletom (odnosno normalan na samu ostricu) sve dok ne dobijem povrsinu sa risevima koji se protezu celom povrsinom. Kada okrecete dleto pod raznim uglovima u odnosu na svetlo, tacno ce se videti dokle idu risevi koje ste vi napravili a gde su oni koji su vec postojali na dletu (ili gde je glatka povrsina, ako je dleto bilo ispolirano pre toga).
Sledecu granulaciju pocinjem da ostrim tako da risevi idu pod nekim uglom u odnosu na osu dleta. Dok god se vide risevi od prethodne granulacije, znac da nije dovoljno i treba jos ostriti. Kada se ti risevi izgube, sada ponovo guram u pravcu dleta, dok se ne izgube ovi dijagonalni. Tada prelazim na sledecu granulaciju.
Inace ostrenje "u krug" ili "u osmicu" daje samo na izgled finiju povrsinu. Realno ona je isto toliko gruba (ili fina) kao i ona kada ste ostrili sve u istom pravcu. Jednostavno smirgla jedne granulacije uvek ostavlja isto duboke riseve bez obzira kako ste trljali preko nje. Trik je u osobini ljudskog oka, da pravilne sare primecuje mnogo bolje od slucajnih (na ovom principu funkcionise i random orbit brusilica).
Pored lica i ostrice dleta postoji jos jedna, ustvari dve povrsine koje treba obraditi. To su bokovi dleta, koji ne smeju da budu ni malo zaobljeni. Pored toga sto moraju biti potpuno ravni nije apsolutno neophodno da budu pod 90 stepeni u odnosu na lice, ali ugao izmedju njih i lica ne sme biti tup. Ako su bokovi zaobljeni ostrica ce na krajevima imati mali luk a ne "ćošak". Pored toga sto tada necete moci da lepo odresete drvo u nekom uglu, to dovodi do malog cepanja vlakana na boku duz reza.