Makete, modeli i igračke....naravno od drveta
- peradetlic
- Majstor majstora
- Posts: 912
- Joined: 06 Mar 2009 20:50
- Location: Baranda-Ils
- Contact:
kad smo bili mali, u komšiluku je bio jedan limeni "moskvič" na pedale sa polugama, i bio je jedan traktor od plastike na klasične pedale i lanac ka većim točkovima.jolollo wrote:Teoriju smo savladali, jel ima neko neki konkretan predlog ili ideju? Å ta bi bilo interesantno da se napravi?
sigurno pogađate, svi smo jurili na traktor

sedelo se malo više od zemlje, i baš je ličio na IMT 533 (ili nešto slično njemu, plastika je bila crvena)
Nisam stigao prije da pročitam temu detaljno ali evo danas sam malo više slobodan pa sam uspio da pročitam sve postove i da reknem neko svoje mišljenje ili viđenje svega.
Neznam točno kako bi sve izgledalo i dali bi se na kraju krajeva moglo to tako održati kao nekada.Naprimjer kako bih ja upoznao neke od kolega forumaša i s njima a i Vama se družili i razmjenjivali informacije znanje iskustvo da nema ove kutije u koju svi sada buljite dok ovo čitate a i ja dok pikam ova slova.
Ja sam kao mulac krao tati kajlice za šalovanje i od njih radio kamione i prikolice i čekao da se neka drvena gajbica razvali da bih mogao uzeti one letvice i da bih imao od čega napraviti stranice za taj kamion.Naravno čavle sam uzimao ali strogo paziti da se neki nebi bacio a da tata na njega naleti jer nadrapa guzica.
Danas da mi mala kojim ludim slučajem i kaže tata daj mi izreži dvije kajlice da si napravim neku igračku ja bih je rađe odveo u dućan jer je brže.Ok nije najbolji pristup ali glejte jednu stvar nakon cijelog dana u kamionu nije mi sigurno do odlaska u radionu i izvlačenja cirkulara i da idem uzeti neki komad daske i da režem kajle.
Neko reče da je sve do roditelja.Jednim djelom jeste jer su djeca naše kopije i ponašaju se kako se i mi ponašamo.Sa druge strane ja mislim da je sve tu i stvar ostatka svijeta jer ako nerintačite ko marva nemate za osnovne potrebe života a di je drugo.
Mislim da je to jedno veliko kolo koje uzima sve više maha i to kolo će nas sve doći jednog dana glave.
Kolega Jolollo pita na koji način djecu zainteresirati?Ja iskreno kad bih znao na to odgovor vjerojatno bih bio odgajatelj a ne šofer i sigurno bih imao bolji i veseliji život.Na kraju krajeva ima nas (mislim roditelja) koji se suočavaju sa djecom koja su zainteesirana za takvu vrstu zabave da sami sebi nešto naprave ali su roditelji ti koji ih sputavaju.
Naprimjer da Vas djete upita tata daj mi cirkular da se igram i da malo rezuckam drvo šta biste mu rekli?
Najvjerojatnije NEMOŽE.ALI tata pa ti režeš sa njime stalno a zašto ja nemogu?Zato jer je to opasno.Ili uzmi tu ručnu pilicu pa reži.ALI tata zašto ti nerežeš sa tom pilicom?I Å TA DALJE?Recite mi iskreno šta bi mu rekli kako biste se postavili?
Ja sam dok sam živio u Ogulinu imali smo farmu krava i jednom prilikom vozio sam stajnjak oliti gnoj po njivama,i dođe tata i rekne kao kad je on bio mojih godina on je to radio sa konjima.Ja mu na odgovorim da neka proda traktor i kupi konja i kola i da ću mu pokazati da i ja to mogu.E a onda na sve to pokojna baka njegova mama mu odgovori "e moj Braco al si ti bedast pa zašto si kupoval traktor i prikolicu nego da ti bude lakše ".
I šta dalje sve to mi radimo kupujemo i usvajamo tu tehnologiju da nam bude lakše brže.I još jednu stvar recite mi kad ste zadnji puta uzeli komad papira i napisali pismo nekome?
Da nedrobim više mislim da je to onaj kotač koji se okreće i tu neka pomoći to je vrijeme koje je takvo kakvo je jer cijeli je svjet takav i ide naprijed,a o tome bi se dalo raspravljati u nedogled.
Neznam točno kako bi sve izgledalo i dali bi se na kraju krajeva moglo to tako održati kao nekada.Naprimjer kako bih ja upoznao neke od kolega forumaša i s njima a i Vama se družili i razmjenjivali informacije znanje iskustvo da nema ove kutije u koju svi sada buljite dok ovo čitate a i ja dok pikam ova slova.
Ja sam kao mulac krao tati kajlice za šalovanje i od njih radio kamione i prikolice i čekao da se neka drvena gajbica razvali da bih mogao uzeti one letvice i da bih imao od čega napraviti stranice za taj kamion.Naravno čavle sam uzimao ali strogo paziti da se neki nebi bacio a da tata na njega naleti jer nadrapa guzica.
Danas da mi mala kojim ludim slučajem i kaže tata daj mi izreži dvije kajlice da si napravim neku igračku ja bih je rađe odveo u dućan jer je brže.Ok nije najbolji pristup ali glejte jednu stvar nakon cijelog dana u kamionu nije mi sigurno do odlaska u radionu i izvlačenja cirkulara i da idem uzeti neki komad daske i da režem kajle.
Neko reče da je sve do roditelja.Jednim djelom jeste jer su djeca naše kopije i ponašaju se kako se i mi ponašamo.Sa druge strane ja mislim da je sve tu i stvar ostatka svijeta jer ako nerintačite ko marva nemate za osnovne potrebe života a di je drugo.
Mislim da je to jedno veliko kolo koje uzima sve više maha i to kolo će nas sve doći jednog dana glave.
Kolega Jolollo pita na koji način djecu zainteresirati?Ja iskreno kad bih znao na to odgovor vjerojatno bih bio odgajatelj a ne šofer i sigurno bih imao bolji i veseliji život.Na kraju krajeva ima nas (mislim roditelja) koji se suočavaju sa djecom koja su zainteesirana za takvu vrstu zabave da sami sebi nešto naprave ali su roditelji ti koji ih sputavaju.
Naprimjer da Vas djete upita tata daj mi cirkular da se igram i da malo rezuckam drvo šta biste mu rekli?
Najvjerojatnije NEMOŽE.ALI tata pa ti režeš sa njime stalno a zašto ja nemogu?Zato jer je to opasno.Ili uzmi tu ručnu pilicu pa reži.ALI tata zašto ti nerežeš sa tom pilicom?I Å TA DALJE?Recite mi iskreno šta bi mu rekli kako biste se postavili?
Ja sam dok sam živio u Ogulinu imali smo farmu krava i jednom prilikom vozio sam stajnjak oliti gnoj po njivama,i dođe tata i rekne kao kad je on bio mojih godina on je to radio sa konjima.Ja mu na odgovorim da neka proda traktor i kupi konja i kola i da ću mu pokazati da i ja to mogu.E a onda na sve to pokojna baka njegova mama mu odgovori "e moj Braco al si ti bedast pa zašto si kupoval traktor i prikolicu nego da ti bude lakše ".
I šta dalje sve to mi radimo kupujemo i usvajamo tu tehnologiju da nam bude lakše brže.I još jednu stvar recite mi kad ste zadnji puta uzeli komad papira i napisali pismo nekome?
Da nedrobim više mislim da je to onaj kotač koji se okreće i tu neka pomoći to je vrijeme koje je takvo kakvo je jer cijeli je svjet takav i ide naprijed,a o tome bi se dalo raspravljati u nedogled.
Čovijek sniva a Bog realizira!
Ако се не варам овде сам ако не најстарији (само по години производње-не гурам се са црвенима)онда међу најстаријим па ајде да и ја неку "рекнем" на ову тему.
Кад сам ја ишао у школу имали смо у школи секције. Па многи више волели тајсат-два после часова на секцији него све оно пре тога!
Ту се спремали будући мајстори, ту учили да држе чекић у руци а и да погоде ексер чекићем :-)
Ито било БЕСПЛАТНО!!!
А сад?
Сви који у школама као хоће нешто такво са децом да раде одмах од деце траже толико € за својтруд. А тате (и маме) немају ни за књиге и прибор за школу а камоли за "ваннаставне активности". Тако то пропадне пре него је почело.
Па од кога онда деца да науче? Где да стекну радне навике? Ђто рече мајстор-самоуправљач Ђтркић седну уз компјутер па и ако нешто погрешно ураде ту је "UNDO" којег са чекићем или не дајБоже циркуларом Н Е М А!
А можда сам ја и у праву..........
Кад сам ја ишао у школу имали смо у школи секције. Па многи више волели тајсат-два после часова на секцији него све оно пре тога!
Ту се спремали будући мајстори, ту учили да држе чекић у руци а и да погоде ексер чекићем :-)
Ито било БЕСПЛАТНО!!!
А сад?
Сви који у школама као хоће нешто такво са децом да раде одмах од деце траже толико € за својтруд. А тате (и маме) немају ни за књиге и прибор за школу а камоли за "ваннаставне активности". Тако то пропадне пре него је почело.
Па од кога онда деца да науче? Где да стекну радне навике? Ђто рече мајстор-самоуправљач Ђтркић седну уз компјутер па и ако нешто погрешно ураде ту је "UNDO" којег са чекићем или не дајБоже циркуларом Н Е М А!
А можда сам ја и у праву..........
Дођох, видех, побледех
Ja cu ovaj vikend probati sa ovim, jedino me muci dal ce mali trogogisnjak uspjeti okretati(stiskati) pedale.jolollo wrote:Teoriju smo savladali, jel ima neko neki konkretan predlog ili ideju? Å ta bi bilo interesantno da se napravi?
http://www.thenorwoodhome.com/category/pedal-car/
Za svaki slucaj u pripremi dva motora.

Ja recimo siđem dole do radionice i uzmem "kao" nešto da raduckam. Negde sa strane ostavim nešto restlova da čame i "čekam". Naravno posle desetak petnaest minuta silazi konzilijum u vizitu.
"Tata.....a šta je ovo?" - prst naravno uprt u gomilicu restlova. Pa.....i onda kreće izmišljanje.....tata jer možeš da isečeš ovo, a jer možeš da ovo probušiš ovde, a tata jer može ovo ovako.... I tako provedemo sat dva u nekim konstrukcijama samo njima poznatim, bušimo, sečemo, šmirglamo dok im ne dosadi. Naravno, klimava konstrukcija završi u njihovoj sobi, ko god uđe u sobu mora da pogleda njihov "ponos" i bogami igraju se sa njom prilično dugo.
Verujem da je većini takav pristup možda čudan ili liči na gubljenje vremena, ali uviđam da će ćera pre početi da se bavi drvetom nego sinčina. Bolje uviđa, kreativnija je i više je interesuje šta je krivo, duže, kraće i sl. Vrlo brzo su ukapirali da je njihov "posao" da smišljaju, a da sam ja zadužen za rad sa mašinama i "opasnijim" alatom. Sve to kroz igru lako prihvataju. Ja nisam imao takvu priliku (možda se zato sada i postavljam tako) već je kod mene bilo " NE MOŽE.....ZAÅ TO.....ZATO" i tačka. Kako ćale na vrata, eto mene da proverim zašto nešto ne može i naravno krajnji ishod je jasan.
Sa druge strane, svaki trenutak koji se "investira" u klince je velika ušteda/investicija u vrlo bliskoj budućnosti. Verujem da svako od nas barem sat-dva vremena dnevno posveti tupom gledanju TVa, raznih realiti gubljenja vremena ili skandaloznim informativnim programima. Isto tako znam i da je lakše otići i kupiti igračku, pustiš klinca u sobu i dva - tri dana mirna glava dok se ne zasiti ili pokvari. Od dece ne treba praviti zanatlije i majstore po svaku cenu, ali im treba usaditi tehničku kulturu barem da se ne plaše tehnologije. Svakog dana srećem ljude koji imaju paničan strah od tehnike, što rezultira strahom od suočavanja sa novim (učenje) i naravno ostaju uplašeni od svega i svakog da ih "neko ko zna ne prevari".
Ja se i ne sećam kada smo kupili neku super skupu igračku sumnjivog kvaliteta iz bratske nam Kine, ne zato što se nema ili su skupe, već zato što je dečija mašta okrenuta ka smišljanju šta će novo da prave. Verujte mi radi. S obzirom da par hiljadarki manje mesečno trošimo na igračke, verovatno i ja za toliko manje rmbačim na poslu, a više sam u radionici.
Pa valjda je i to neki početak. Sekcije i dodatne nastave su prošlost, jer se sve svelo na "daj novce i ćuti", "ako nemaš lovu ne vrediš" i slične materijalne karakterizacije. Hobby i kreativno razmišljanje su ustupili mesto isključivo "China potrošačkom mentalitetu".
Robert22, čestitam na izboru za "makinu" na pedale. Taj sam projekat relativno davno dobavio (stevensons porects), ali prerađujem ga da bude na akumulatore ili motorni pogon. Malo je zezanje oko savijanja špera, ali se može napraviti vrlo lepo. Mala prerada oko šasije (upregnuti tanak šper i malo Alu pojačanja) štedi na težini. Takođe u karoseriju treba postaviti par ravnih površina od alu lima. Težinu je moguće smanjiti za trećinu, a samim tim i lakše će ići i na pedale.
Možda je ovo napisano malo z brda z dola, ali smo svi pogodili u suštinu. Pitanje je da li se može nešto preduzeti i šta raditi?...ili se prepustiti i priznati poraz. Peradetlić je lepo rekao, jedan po jedan i svi će doći, a na nama je da im stvaramo prostor da imaju gde da dođu, a ne da ih guramo u stranu da ne smetaju.
"Tata.....a šta je ovo?" - prst naravno uprt u gomilicu restlova. Pa.....i onda kreće izmišljanje.....tata jer možeš da isečeš ovo, a jer možeš da ovo probušiš ovde, a tata jer može ovo ovako.... I tako provedemo sat dva u nekim konstrukcijama samo njima poznatim, bušimo, sečemo, šmirglamo dok im ne dosadi. Naravno, klimava konstrukcija završi u njihovoj sobi, ko god uđe u sobu mora da pogleda njihov "ponos" i bogami igraju se sa njom prilično dugo.
Verujem da je većini takav pristup možda čudan ili liči na gubljenje vremena, ali uviđam da će ćera pre početi da se bavi drvetom nego sinčina. Bolje uviđa, kreativnija je i više je interesuje šta je krivo, duže, kraće i sl. Vrlo brzo su ukapirali da je njihov "posao" da smišljaju, a da sam ja zadužen za rad sa mašinama i "opasnijim" alatom. Sve to kroz igru lako prihvataju. Ja nisam imao takvu priliku (možda se zato sada i postavljam tako) već je kod mene bilo " NE MOŽE.....ZAÅ TO.....ZATO" i tačka. Kako ćale na vrata, eto mene da proverim zašto nešto ne može i naravno krajnji ishod je jasan.
Sa druge strane, svaki trenutak koji se "investira" u klince je velika ušteda/investicija u vrlo bliskoj budućnosti. Verujem da svako od nas barem sat-dva vremena dnevno posveti tupom gledanju TVa, raznih realiti gubljenja vremena ili skandaloznim informativnim programima. Isto tako znam i da je lakše otići i kupiti igračku, pustiš klinca u sobu i dva - tri dana mirna glava dok se ne zasiti ili pokvari. Od dece ne treba praviti zanatlije i majstore po svaku cenu, ali im treba usaditi tehničku kulturu barem da se ne plaše tehnologije. Svakog dana srećem ljude koji imaju paničan strah od tehnike, što rezultira strahom od suočavanja sa novim (učenje) i naravno ostaju uplašeni od svega i svakog da ih "neko ko zna ne prevari".
Ja se i ne sećam kada smo kupili neku super skupu igračku sumnjivog kvaliteta iz bratske nam Kine, ne zato što se nema ili su skupe, već zato što je dečija mašta okrenuta ka smišljanju šta će novo da prave. Verujte mi radi. S obzirom da par hiljadarki manje mesečno trošimo na igračke, verovatno i ja za toliko manje rmbačim na poslu, a više sam u radionici.
Pa valjda je i to neki početak. Sekcije i dodatne nastave su prošlost, jer se sve svelo na "daj novce i ćuti", "ako nemaš lovu ne vrediš" i slične materijalne karakterizacije. Hobby i kreativno razmišljanje su ustupili mesto isključivo "China potrošačkom mentalitetu".
Robert22, čestitam na izboru za "makinu" na pedale. Taj sam projekat relativno davno dobavio (stevensons porects), ali prerađujem ga da bude na akumulatore ili motorni pogon. Malo je zezanje oko savijanja špera, ali se može napraviti vrlo lepo. Mala prerada oko šasije (upregnuti tanak šper i malo Alu pojačanja) štedi na težini. Takođe u karoseriju treba postaviti par ravnih površina od alu lima. Težinu je moguće smanjiti za trećinu, a samim tim i lakše će ići i na pedale.
Možda je ovo napisano malo z brda z dola, ali smo svi pogodili u suštinu. Pitanje je da li se može nešto preduzeti i šta raditi?...ili se prepustiti i priznati poraz. Peradetlić je lepo rekao, jedan po jedan i svi će doći, a na nama je da im stvaramo prostor da imaju gde da dođu, a ne da ih guramo u stranu da ne smetaju.
Last edited by jolollo on 04 Feb 2011 23:48, edited 1 time in total.
Bilo jednom, biće opet
Mislim da je jolollo (gde iskopa ovaj nick, jedva ga napisah
), pogodio "u centar".
Naravno da je lakse pazariti igracku, nego se petljati sa klincima koji zapitkuju. Verovatno i daleko jeftinije.
Al opet... jel vi imate nesto do cega vam je vise stalo nego do tih klinaca? Jel ima nesto sto zasluzuje da potrosite vise para od njih?
Pa za koji moj radite ko konji po ceo dan i noc, ako ne upravo da bi njima i sebi nesto priustili? A zar ima veceg zadovoljstva i veceg cilja nego da klinac ili klinceza postanu "zdravi u glavu", a ne beskorisne glupave lencuge?
Jeste, znam, vremena su je*ena. Posao nas cedi, cesto radimo i neki dodatni ne bi li ispunili barem osnovne potrebe (klopa, odeca...). Al dzaba sve to ako postanu "trutovi".

Naravno da je lakse pazariti igracku, nego se petljati sa klincima koji zapitkuju. Verovatno i daleko jeftinije.
Al opet... jel vi imate nesto do cega vam je vise stalo nego do tih klinaca? Jel ima nesto sto zasluzuje da potrosite vise para od njih?
Pa za koji moj radite ko konji po ceo dan i noc, ako ne upravo da bi njima i sebi nesto priustili? A zar ima veceg zadovoljstva i veceg cilja nego da klinac ili klinceza postanu "zdravi u glavu", a ne beskorisne glupave lencuge?
Jeste, znam, vremena su je*ena. Posao nas cedi, cesto radimo i neki dodatni ne bi li ispunili barem osnovne potrebe (klopa, odeca...). Al dzaba sve to ako postanu "trutovi".