Ovo zvuci mudro, mada, postoji problem "uvodjenja" u posao, nije problem u zaradi pomagaca, problem je sto ce se on u 99% slucajeva "otisnuti" u samostalan posao, kada oseti da ima dovoljno samopouzdanja.... i to mu niko ne moze zabraniti... niti to smatram da je za neku kritiku... medjutim, to sto ulozis u njega, "klonirajuci" svoje znanje i iskustvo, odlazi sa njim... postaje njegovo vlasnistvo... a nema niti jednog osnova da se tome suprotstavljas. Drugim recima, neisplativ trud i ulaganje (po mom misljenju).zoranp wrote:..... Razmišljam da uzmem jednog dečka iz škole, pa ga laganu uvedem u posao. Ne bi mi bilo žao da zaradi i isto toliko koliko i ja samo da je odgovoran, pedantan i radišan.
Problem je u tome, sto svaki majstor, inzenjer... sta god, zaposleni u sirem smislu, na pocetku ima skolu, nesto sto mu moze pomoci ponekad da zna sta se u kojoj knjizi nalazi ... pa da zna gde da trazi... ako naleti na problem...
Da bi mogao da izadje na kraj sa nekakvim konkretnim poslom, fali mu sijaset odgovora na pitanja koja ni ne zna da postavi ako nema konkretan problem...
Da bi dosao do konkretnog problema... treba mu posao... ne puko zaposlenje ... nego posao, projekat... kako god..
Tako se vrtimo u krug... osnovna stvar koju pomagac DOBIJA dolazeci u iole ozbiljnu radionicu i kod iole ozbiljnog majstora, je luksuz imanja posla i situacije da se resavaju problemi, samim tim i stice iskustvo za kasnije ... jer penzija je daleko.
U ovoj situaciji, kakva je sada, ja ne vidim prostor isplativosti pomagaca, uzimajuci u obzir i poslove koji su (meni) dostupni i u opticaju, cene koje ja mogu dobiti za te poslove... kao i ponudu pomagaca i "pomagaca"... (ogromna vecina mladih ljudi smatra da je vrhunski napor i briga za svoj zivot, ucinjena time sto ce smisliti revolucionarnu ideju o tome da se u ovoj drzavi ne treba truditi, i da je bolje otici negde u inostranstvo... nekad ne mogu da verujem koliko ljudi mogu biti u stanju da ovom "idejom" opravdavaju svoju totalnu nezainteresovanost za bilo kakav posao....)
Otprilike petnaest godina radim inzenjerski posao, "kroz ruke" mi je proslo u firmi u kojoj sam nekada radio preko dvadeset mladjih kolega, i skoro pa NIJEDAN nije ostao barem u ovoj drzavi, a kamoli da sam ja video neke vajde (niti od firme, niti od njega) od toga sto je on od mene naucio (toga nije bilo u knjigama...).
Da ne bi izgubio ikakvo interesovanje za bilo kakav trud i rad, a delimicno i sticajem raznih okolnosti, odlucio sam se za porodicni samostalni posao, bez stalnih pomagaca... sve se prakticno svodi na spoljne saradnike, koji vec imaju svoj posao, i koji ne zavise samo od mene... a sto mi se ne isplati da radim kod drugog (iz bilo kog razloga, vreme, novac, smaranje, los kvalitet, medjusobno neshvatanje...) .. to moram da radim sam.
Takodje, posledica je da je obim projekata/poslova najcesce takav da to porodicna firma moze da uradi... nista vece od toga ne smem da pocinjem. Znaci, poslove za koje bi mi trebali stalni pomagaci u vecem broju od postojeceg, jednostavno ni ne radim... dok se nesto ne promeni...
pozdrav
bogi