Ajmo polako...
Ne kapiram bas kakvo je cimanje sa zegerom, al ajd...
Mislis nisi ga namontirao uopste? Pa onda ti bas nista ne drzi osovinu u lezajevima, i lezajevi uopste nemaju prednapona. Naravno ovo sve vazi ako je tacna moja pretpostavka da osovina ima 1 stotu zazora do unutrasnje kosuljice.
Kako ti ne izleti cela osovina napolje kad pocne obrada ako nema zegera?
Brzina nije problem, posto je 6107 predvidjen za duplo veci broj obrtaja.
Samopodesavajuci lezajevi ti nece pomoci. Njihovo samopodesavanje je po uglu, a uz to pomenuti 1215K ima i konusnu unutrasnju kosuljicu.
Sad, ako taj zeger ne ulazi bas ekstra tesno, tipa da moras da ga ukucas da legne do kraja, ne bi trebalo da imas preveliki prednapon. Cak obrnuto verovatno je premali.
Ne treba da eliminises prednapon, on treba da postoji, samo ne sme da bude preveliki.
Ovakva veza osovine i lezajeva (zeger) se koristi tamo gde postoje iskljucivo radijalna opterecenja, i gde prednapon uopste i ne mora da postoji. Nebitno sto je u pitanju meko drvo. Sila koja deluje na lezajeve je ista ona kojom bi ti morao da delujes da odseces parce od te daske. A kada ides nozem u celo daske, ona nije bas mala.
Kad skines kais i zavrtis rukom osovinu, da li nastavlja da se vrti ili odmah sama stane?
Usput, nisam pominjao dvoredne lezajeve vec lezajeve sa kontaktom pod uglom (npr:
http://www.skf.com/group/products/beari ... index.html ). Dvoredni generalno jesu cesto takve konstrukcije, ali ne i obavezno. Daklem za ovo bi se koristila dva jednoredna lezaja sa kontaktom pod uglom, ili jos bolje dva konusna valjkasta lezaja.
Cela veza osovine i lezajeva bi po meni trebalo da bude potpuno drugacija.
Recimo, jedno od resenja je da se napravi prsten od polietilena ili poliamida, koji su relativno mekani, i donekle mogu da se deformisu. Taj prsten ide izmedju dve unutrasnje kosuljice. Sa zadnje strane osovine spolja se nareze navoj, i tu dodju dve matice "na kontru". Postoje posebne matice bas za takvu namenu (recimo:
http://www.skf.com/group/products/beari ... index.html )
Plasticni prsten je za recimo destu veci nego sto bi trebalo, i kako pritezes maticom unutrasnje kosuljice, on se sabija, tako zazor u lezajevima pada, dok ga ne dovedes na nulu, ali da jos nisi "pretegao" to jest da se lezaj i dalje lako okrece. Tada osiguras drugom kontra maticom i to je to.
To je generalno "sirotinjsko" resenje, al posto nisi industrija, nisu ti dostupne kalibrisane tanke podloske kojima se taj prednapon podesava. One se koriste u kombinaciji sa metalnim prstenom. No za ovu namenu resenje sa plastikom savrseno radi.
Rekao si na pocetku da su dosedi lezajeva uradjeni na glodalici i da su posle toga bruseni. To samo po sebi ne mora da znaci i da je to uradjeno kako treba, to jest da oba lezista imaju poravnate ose. To pogotovu dolazi do izrazaja ako je rastojanje izmedju lezajeva ovako malo (po meni premalo, al ajd sad... verovatno si imao neki razlog sto je samo toliko). Iskreno, ne vidim neku potrebu za brusenjem tih doseda, al opet... ne boli.
Problem ume da nastane ako masina na kojoj je to radjeno nije perfektna, i/ili majstora mrzi da se bakce sa preciznim pozicioniranjem u drugom hvatu, pogotovu kada je rastojanje izmedju lezajeva ovako malo.
Dosta je tesko dati neku iole pametnu dijagnozu ovako "na daljinu". Bar u Nisu bi trebalo da ima dobrih alatnicara, imali ste celu industriju, vidi sa nekim da to pogleda na licu mesta.