Stolarska radionica

Srecna nova godina!

Nova drška za kuhinjski nož

by Bojan on 4. novembra 2014.

Ovo je pretpostavljam standardna stvar u domaćinstvima – prastari kuhinjski nož ima dotrajalu, klimavu i ispucalu dršku. Jedna opcija je jednostavno baciti ga i kupiti (kod Kineza, ili kod nekog drugog) drugi.

Globalizacija je te stvari učinila jeftinijim no što su bile. Ali, nekada su ovi noževi (mada ne i ovaj iz priče) napravljeni od vrlo kvalitetnih sitnozrnastih čelika koji su, bez obzira na globalizaciju, i danas skupi. Nekada imaju emotivnu vrijednost za vlasnike a nekada je jednostavno šteta da se baci (kao u ovom slučaju).

Ovo nam takođe može poslužiti i kao jednodnevni projekat. Vežbom ćemo doći do napretka, a ujedno ćemo
zadovoljiti gospođe koje nas hrane i srećnima čine. 🙂


Stara ispucala ručka, zarđali štiftovi i klimav nož.

Prvo treba odrediti debljinu ručke. Ove letvice su izrezane na 2 x 6 mm jer mi se stara ručka od 2 x 10 mm činila predebelom ali se ispostavilo da je nova tanka. Preporučujem da svoje režete na 2 x 8 mm.Drvo je hrast. Komadići od onih pljosnatih lajsni za parket su skoro idealni za ovakav projekat.

Jednu stranu stare ručke pažljivo dlijetom rascijepite. Važno je da druga ostane u komadu kako bi je koristili kao šablon.

Metalni dio i drugu polovinu ručke potom ulijepite trakom tako da ostanu pripijeni i onda ušarafite sve u stegu. Ovako će vam biti zgodno da bonsekom ili brusilicom odsječete stare štiftove i iskucate ih napolje.

Letvice ulijepite molerskom trakom. Potpuno ih obmotajte. Sačuvanu polovinu stare ručke iskoristite kao šablon i opišite konturu po kojoj ćemo rezati nove drške.

Sada već počinjemo sa teškom artiljerijom. Utvari to je naopako okrenuta ubodna testera a cijela konstrukcija koja je podržava je napravljena po uzoru na jednu iz ShopNotes magazina.

Pošto se radi o unikatnoj skalameriji – ovaj dio rezanja moram prepustiti vašoj sopstvenoj artiljeriji i dovitljivosti. Dakle, svako za sebe do sledećeg koraka.

Samo pratite konturu. 🙂

Nakon rezanja, dok su letvice još na jednom kraju spojene trakom, dobro je odraditi brušenje tj dati konačnu konturu i oboriti ivice. Kasnije je, sa uglavljenim nožem, ovo komplikovanije raditi a može se i posjeći.

Po završenom brušenju sve izgleda kao na slici sa naslova teksta. Preporučujem da finalno obrušene spoljne ivice prelijepite molerskom trakom kako se nebi oštetile tokom daljeg postupka.

Sada prelazimo na obradu unutrašnjeg dijela.

Prvo olovkom prenesemo konturu metalnog umetka.

Onda ga „potvrdimo“ dlijetom po dubini.

Prčvrstimo u stegu i lagano skinemo tanak sloj drveta (Idealno ½ debljine metalnog dijela). Lakše je koristiti tanko dlijeto jer jednostavno bolje „klizi“ kroz drvo. Ako ima određenih neravnina možete ih i šmirglom malo dotjerati.

Ovako izgleda na kraju.

Završnica

Zakivanje štiftova je frustrirajuće jer drvo može pući ako pretjerate a ako ne zakujete dovoljno biće labavo. Ja sam ranije koristio čelik (tijelo od eksera) ali je tvrd za obradu i koristite ga samo ako nema šta drugo. Na slici je jedna mesingana šipka Ø6 koju sam iskopao „iz kufera“ – ostala od mog Starog koji je inače rodonačelnik radionice-garaže.

Mislim da se takve koriste za varenje pa ih se vjerovarno može naći u gvožđarama. Mesing je mek, otporan na vlagu i dobro izgleda.

Preporučujem da prvo idete malim borerom sa unutrašnje strane prema vani a onda sa konačnim borerom u suprotnom smeru. Bez obzira na traku uvjek bude nekog krzanja a ovako i to eliminišemo.

Prema rupama u metalu označite prvu letvicu. Izbušite malim pa velikim borerom konačne rupe. Onda uglavite metal i letvicu da se rupe poklope i zalijepite trakom kako se nebi pomjerale. Sada tek dodajte drugu (neizbušenu) letvicu. I nju pričvrstite trakom i izbušite idu i kroz već napravljene rupe. Tako imate precizno poklapanje.

Sada nam treba mjera za rezanje štifta. Šublerom precizno izmjerite dubinu rupe kao na slici. Dodajte
jedan milimetar za zakivanje i odrežite bonsekom od šipke.

Jedan milimetar duže je bio sasvim dovoljan jer sam konačnu rupu u drvetu bušio na istu mjeru kao i mesing (Ø6) a preveliko zakivanje (npr 2 mm) bi definitivno dovelo do pucanja drveta.

PS. Da je šipka bila tanja, npr Ø4, onda bih ostavio 2 mm.

Pošto sam umetnuo zakivak sa trakom sam prelijepio drvo jer znaju da ostanu fleke od čekića. Sam proces zakivanja ide malo sa jedne pa malo sa druge strane, lakim čekićem (100 gr), lagano i vrrrrrlo frekventno udarajući. Kao patuljci u crtanim filmovima. Zakivak više treba zaliti u drvo nego ga nabiti.

Ovdje trebaju više živci nego snaga jer ako drvo pukne sve dosad urađeno je bilo zalud (znam osjećaj i ne preporučujem).

Pošto je metalni umetak noža bio vrlo kratak dodao sam i treći štift samo kroz drvo na kraju ručke.

Čisto da ne „cvjeta“. Sada tek vidim da sam rupe mogao postaviti malo i u liniju tj kolinearno kako bi matematičari rekli ali bitno je da drži (a i da ne pravimo baš preveliki promet Kinezima).


Evo i završnog rezultata.Nije li sjajno? 🙂

Nakon ovoga možete pristupiti ostalim radovima oko drške – recimo farbanje, uljenje, i sve što vam padne
napamet dok se divite rezultatu. 🙂

Da li je bilo baš toliko teško?

Tekst napisao : Zen Man

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

0 Shares
Share
Tweet
+1
Share