Stolarska radionica

Izrežem ja lijepo lamele širine 5-6 cm... njih 10-ak komada, polijepim po pravilima struke širinski (godovi nasuprotni), cijelu ploču slijepljenu pustim na diker, izbrusim, dobijem glatku i ravnu površinu kao staklo.
Nauljim. Za dva tjedna pogledam tu istu ploču, ravna je, ali nije više glatka kao staklo. Pod prstima se osjete prijelazi između lamela. OK, vjerojatno je rješenje bilo ostaviti dasku neko vrijeme pa ju još jednom izbrusiti i tek onda nauljiti/lakirait. Zar ne?
I zašto do toga dolazi?

Bice da daska nije bila bas suva, ili da joj vlaga nije bila odgovarajuca za prostor u kome se sada nalazi.

Bit će to, što bi drugo bilo. Te daske su navodno iz sušare. Meni je važno da se ništa nije pokrivilo ni raspucalo, ovo se lako obrusi i valjda više neće radit, valjda je odradila svoje. Čini se kao dobar pristup da se ne radi odmah završa obrada (lakiranje, uljenje, bajcanje...) nego da se pusti da odstoji da se prilagodi i onda se obrusi kad prestane raditi. Te neravnine su doslovce desetinke milimetra.

Skoro je cini mi se biljeznik pisao:
1. Doneses daske u radionicu, ostavis nedelju dana
2. Gruba obrada, secenje, ravnanje, diht, ali ne na finalnu meru. Ostavis nedelju dana.
3. Finalna obrada (minimalno skidanje materijala), spajanje. Posle toga moze finis.