12 i 14 tpi nemaju mnogo razlike. Generalnom, da biu testera lepo sekla, 4 zuba trebaju da budu u materijalu. To znaci da je minimalna debljina materijala za DT nekih 7, a za Carcas nekih 8mm. Rez koji ostavlja DT je malo finiji, Carcas sece malo brze.
No meni je glavna prednost Carcasa sto je visi, pa moze da se koristi sa vodjicama, tj jigovima sa magnetima, a DT po tom pitanju ima vise problema. Visina Dt do ledja je oko 4cm, Carcasa 6. Meni je velika visina uvek prednost, lakse uhvatis kada izadjes iz vertikale.
E sad, ja volim dugacku testeru, posto sam naviknut da koristim veci deo seciva. Nekom drugom to i nije neka prednost, posto znam neke kojima je dovoljna i trecina duzine testere koju imaju, posto im je toliki hod. Jedan je u opasbnosti da pocnem da mu lupam zauske sledeci put kada ga uhvatim.
Tema je odavno otišla u off ali u pozitivnom smislu . Pomalo se pretvorila u tečaj "prave" stolarije. Jedino.. . počeli ste pisati nekim kraticama koje ne razumijem.
Zanimljivo je da je alat kojeg spominjete bilo da su dlijeta, pile ili blanje uglavnom (da ne kažem sve) američke proizvodnje. Gdje su europski proizvođači? Čini mi se nelogično da ih nema pored razvijenih zemalja poput Å vicarske, Njemačke i Austrije koje imaju tradiciju gradnje drvenih kuća.
E.C.E, Stubai; Two Cheries; Gramercy Tools... Ima dosta i evropskih proizvođača mada, kada su testere u pitanju izbor je malo sužen. Tipična evropska testera je
eventualno
dok su zapadne (engleske i američke) sa drugačijom drškom
koja (bar meni) puno bolje leži u ruci.
Izvini na skraćenicama, brže je tako pisati.
DT je testera za lastin rep
LN je Lie Nielsen - proizvođač
VT je Veritas - proizvođač
TPI i PPI predstavljaju količinu zuba po inču na testeri - ukratko - kvalitet reza
Dosta se o tome pisalo po ranijim postovima. Ako "prelistaš" malo po forumu možeš pronaći dosta o svemu o čemu se piše.
TPI - broj zuba po incu, PPI broj "vrhova" po incu (u sustini TPI je za jedan manji od PPI kod iste testere.
Posto se Engleski prosirio kao jezik interneta, a i mnogo vise nas prica Engleski nego Nemacki, Francuski... odatle i "naginjanje" ka anglosaksonskim varijantama alata.
A deluje i da su ameri dosta aktivniji na netu (ako nista, ima ih mnogo ).
Naravno da ima i evropskih proizvodjaca i varijanti alata, samo sto jednostavno do njih tesko dobacujemo. Ja sam na prilicnoj muci kad treba nesto da potrazim po nemackim/austrijskim sajtovima, bilo za stolariju bilo za metal, ako nemaju i englesku varijantu. Na francuskim i ne pokusavam.
Gramercy nije Evropski proizvodjac. A i to proizvodjac je prilicno rastegnuto. Vrlo malo zaista sami prave. Sve ostalo je vrlo vesto, i smisleno organizovanje drugih. Ja im se divim za holdfast, posto je to nacin o kome pricam godinama. Cak sam dosao do ivice da napravim 30-40 komada po smesnim cenama, da mi prijatelj, koji je imao pristup do odgovarajuce masine nije dao otkaz i otisao u inostranstvo. U sustini, njihovi holdfastovi su napravljeni od glatke armaturne sipke, na CNC masini za savijanje.
E sad, sto se alata tice, postoji mnogo skola, ali je danas najprisutnija Britansko - Americka, pre svega zato sto je Amerika najvece trziste za hobi alate. Nemacki proizvodjaci su relativno manji, ali su zadrzali specificnost u tome, sto su (ako izuzmemo cehe) jedini koji industrijski proizvode evropska drvena renda. No i oni pocinju da uvode engleske modele, koji su sve trazeniji preko banje, a i u Evropi, bilo zbog uticaja literature, bilo zbog toga sto su udobniji..
Pogotovu u tehnici obrade drveta, Englezi su kolevka onoga sto se danas smatra Anglosaksonskim pristupom. Iako su imali kulturne veze sa Francuskom i Spanijom, kompletan Engleski razvoj stolarije je potpuno razlicit od onoga sto se desavalo u Evropi. Amerika, je kao Britanska kolonija, samo nasledila tehnike, i donekle, ali ne mnogo ih dodatno razvijala. Pogledaj renda, videces da se engleski razvoj, koji je danas sinonim za rende, prilicno razlikuje od ostatka. Osim nesto malo francuza, sa prilicno otkacenim konstrukcijama, vecina Evrrope koristi alate centralno evropskog tipa. Kada pricamo o rendima, koliko evropskih proizvodjaca, sa jedinstvenim konstrukcijama znas? Osim primusa, i secundusa, koji su prilicno skorasnje, ni jednu. Zato iz Engleske imamo i Norisa, i skotski miter plane, na kraju i resenja slicna Bejliju, koja su na kraju zavrsila kao sinonim za savrelemo metalno rende. Dan danas, u Evriopi imas samo jednog proizvodjaca metalnih renda, (Kunz) a u Engleskoj, daleko vise (makar drzali ime iz starih vremena a pravili u Indiji, ili Kini) ne gledajuci one koji danas vise nista ne proizvode, ali opet, tek je tu odnos nepovoljniji.
Recimo period 1900-1920 u Engleskoj imas barem 30 proizvodjaca, ukljucujuci Stanley, Noris, Maples, Record, Spiers, i jos prilicno malih radionica, u Fransuskoj imas Peguot Freres i jos jednu firmu, dok ostali prave cudne kombinacije drveta i metala, a ostatak evrope je na drvetu. Ukljucujuci i Alton Berg, i mali milion proizvodjaca iz Nemacke i KuK. Sve mi se cini da sam u KuK natrcao na jednog proizvodjaca metalnih renda..
Tako da sto se alata tice, Engleska definitivno nije Evropa. A i sto se drugog tice, no to nije tema foruma.
Odgovor je na tvoju ko stataciju da Englezi nisu Afrika. A i bitan je za biranje alata posto bez istorije nista. Svaka zemlja ima svoje specificnosti koje kod klasicnih alata uticu na performanse. Moze da se radi i bez poznavanja detalja, ali se resenje za pojedine probleme teze nalazi.
A tek kada pocnes da kombinujes.... Recimo vec duze vreme se zezam oko resenja remdeta koje kombinuje konstrukciona resenja sa engleskih HA infila i principe japanskih renda. Za proveru ideja oko geometrije secenja sutra uzimam Veritas custom rende. A onda sledi resavanje svega drugog.
Nego kada pomenuh pretpostavljam da bi na forumu bilo zanimljivo da postavim slike iz prodavnice ðŸ˜. Malopre sam nasao kako ce zena i deca da se zabavljaju dok sam ja pola radnog vremena u Fine Toolsu
Kao što BR kaže, dok pregledavam neke od tih stranica poput LN, VT, GM (da i ja jednu uvedem , ova još nije bila) stekao sam dojam da nisu proizvođači svega što nude nego više kao organizatori izrade i prodaje.
Od ovih koje je Saša naveo jedino ECE ima kompletan asortiman. Stubai i trešnja koliko vidim, dlijeta i gotovo ništa više.
Spominjao se tu i Thomas Flinn. Englez, asortiman kao kod LN, GM, VT .
Meni se nekako čini da "klasična" stolarija na starom kontinentu izumire. Većina stranica ima englesku inačicu, pa valjda bi se nešto pojavilo i od europljana kad upišeš saws, chisels i sl. ali obično baca na amerikance. Ili je stvar u tome da je klasična stolarija sve više rezervirana za hobi, kojeg je u Americi više nego u Europi.
BR, kako može od armaturne šipke samo savijanjem napraviti holdfast? Pa valjda treba još neke obrade da se postigne elastičnost.