Najzad i ja
Re: Najzad i ja
Nazalost.. ne preterano...
Prilicno guzve oko posla, nije bas dozvoljavalo preteranu zanimaciju.
Bilo je nekih par sitnica, al nista dovoljno "konkretno".. mozda i iskopam negde slikice...
Iskreno... nekako sam se zadnjih godinu dve vise bavio metalom neg drvetom, i uglavnom su to bili nekakvi pokloni, radovi kod prijatelja...
Ovih dana sam malo obrisao prasinu sa "Kordunke", i napravio jedno "maljce", postavicu slike kad dovrsim...
Pravim jos neku kutijicu.. al o tom po tom..
Slabo slikam dok radim... imam samo par detalja...
Prilicno guzve oko posla, nije bas dozvoljavalo preteranu zanimaciju.
Bilo je nekih par sitnica, al nista dovoljno "konkretno".. mozda i iskopam negde slikice...
Iskreno... nekako sam se zadnjih godinu dve vise bavio metalom neg drvetom, i uglavnom su to bili nekakvi pokloni, radovi kod prijatelja...
Ovih dana sam malo obrisao prasinu sa "Kordunke", i napravio jedno "maljce", postavicu slike kad dovrsim...
Pravim jos neku kutijicu.. al o tom po tom..
Slabo slikam dok radim... imam samo par detalja...
Re: Najzad i ja
Evo ga maljcic dovrsen
Re: Najzad i ja
Sto bi moj deda rekao - vi's ti njega, on to k'o praaavi.
Re: Najzad i ja
Svaki put kad je trebalo da skinem to jest precrtam neki nepravilan oblik, snalazio sam se na razne nacine.
Te fotografisanje, te skeniranje, te igranje sa olovkom...
Pre desetak dana naleteh na netu na igrackicu koja je nekada davno, pre racunara, 3D skenera i slicnog, sluzila bas za to.
I naravno.. morao sam da je napravim
Ovako izgleda.
Trakica opruznog lima sa zavarenom maticom je tu da bi pritiskala olovku o papir.
Olovka je taman debela da se blago zareze u M8 maticu, i da moze da se fino podesi pritisak. Ovako se koristi I ovo je rezultat
Te fotografisanje, te skeniranje, te igranje sa olovkom...
Pre desetak dana naleteh na netu na igrackicu koja je nekada davno, pre racunara, 3D skenera i slicnog, sluzila bas za to.
I naravno.. morao sam da je napravim
Ovako izgleda.
Trakica opruznog lima sa zavarenom maticom je tu da bi pritiskala olovku o papir.
Olovka je taman debela da se blago zareze u M8 maticu, i da moze da se fino podesi pritisak. Ovako se koristi I ovo je rezultat
Re: Najzad i ja
Evo opet malo stoarije 
Pre nekoliko godina, trebalo mi je postolje za referentnu granitnu plocu (koja inace ima nekih 80-90 kila), i stajala je na terasi, pa je bila bas zavitlancija svaki cas izlaziti kad se nesto tusira.
U podrumu zgrade je godinama stajalo par greda, koje je neko od komsija izbacio, al dugo mi je trebalo da pronadjem ko je (fakat.. nisam se bas nesto preterano ni trudio
).
No.. grede su zavrsile na terasi, i ociscene od dugogodisnjeg djubreta trakastom brusilicom. Onda je napravljen plan postolja. Hteo sam da se igram i sa spojevima, pa je smisljena ovakva konstrukcija.
Skoro sve je radjeno rucnim alatom: blanje, testera japanka, dleta... Jedino su grubo rupe busene prvo stubnom busilicom. Previse mi je bilo da ih bas kompletno kopam dletom. Naravno posle je svaka dovodjena na meru i doterivana dletima.
Glavna poenta konstrukcije je da spojevi ustvari ne trpe nikakvo opterecenje, samo "drze celu pricu na okupu".
Kompletna tezina ploce se oslanja direktno na stubove.
Tacnije.. dve tacke oslonca su direktno na celu dva stuba, a treca je na kratkoj gredi, koja je opet oslonjena direktno na celo dva stuba.
Grede iseckane na grube duzine, dovedene na tacne dimenzije, oblanjane, obelezene... Na ponekim mestima je bilo protrulelih delova, pa je to "okrpljeno" Naravno.. bilo je brdo posla dok su svi spojevi iseckani, ali na kraju je prilicno zadovljstvo kad sve lepo "legne"
Prvobitna ideja je bila da se sve to ulepi, ali nakon prvog probnog sastavljanja, posto je sve stojalo "samo od sebe", i bas lepo tesno ulazilo, odlucio sam da ih ne lepim vec da ih samo utegnem "drawbore" klinovima (ne znam nas termin)
U sustini prvo se samo probusi deo spoja koji je "rupa", prenese pozicija na "cep" i onda pozicija rupe za klin na cepu pomeri za milimetar-dva.
Tako dakad se klin ukuca, on "navuce" spoj. Jedini srafovi u celoj konstrukciji su oni kojima su tockovi povezani za dna stubova (to vec nisam mogao da izbegnem).
Sve ostalo je "drvo na drvo" bez trunke lepka, eksera, srafova...
Na kraju je sve spojeno, premazano firnajzom, i svecano kamencina polozena na postolje.
Pre nekoliko godina, trebalo mi je postolje za referentnu granitnu plocu (koja inace ima nekih 80-90 kila), i stajala je na terasi, pa je bila bas zavitlancija svaki cas izlaziti kad se nesto tusira.
U podrumu zgrade je godinama stajalo par greda, koje je neko od komsija izbacio, al dugo mi je trebalo da pronadjem ko je (fakat.. nisam se bas nesto preterano ni trudio
No.. grede su zavrsile na terasi, i ociscene od dugogodisnjeg djubreta trakastom brusilicom. Onda je napravljen plan postolja. Hteo sam da se igram i sa spojevima, pa je smisljena ovakva konstrukcija.
Skoro sve je radjeno rucnim alatom: blanje, testera japanka, dleta... Jedino su grubo rupe busene prvo stubnom busilicom. Previse mi je bilo da ih bas kompletno kopam dletom. Naravno posle je svaka dovodjena na meru i doterivana dletima.
Glavna poenta konstrukcije je da spojevi ustvari ne trpe nikakvo opterecenje, samo "drze celu pricu na okupu".
Kompletna tezina ploce se oslanja direktno na stubove.
Tacnije.. dve tacke oslonca su direktno na celu dva stuba, a treca je na kratkoj gredi, koja je opet oslonjena direktno na celo dva stuba.
Grede iseckane na grube duzine, dovedene na tacne dimenzije, oblanjane, obelezene... Na ponekim mestima je bilo protrulelih delova, pa je to "okrpljeno" Naravno.. bilo je brdo posla dok su svi spojevi iseckani, ali na kraju je prilicno zadovljstvo kad sve lepo "legne"
Prvobitna ideja je bila da se sve to ulepi, ali nakon prvog probnog sastavljanja, posto je sve stojalo "samo od sebe", i bas lepo tesno ulazilo, odlucio sam da ih ne lepim vec da ih samo utegnem "drawbore" klinovima (ne znam nas termin)
U sustini prvo se samo probusi deo spoja koji je "rupa", prenese pozicija na "cep" i onda pozicija rupe za klin na cepu pomeri za milimetar-dva.
Tako dakad se klin ukuca, on "navuce" spoj. Jedini srafovi u celoj konstrukciji su oni kojima su tockovi povezani za dna stubova (to vec nisam mogao da izbegnem).
Sve ostalo je "drvo na drvo" bez trunke lepka, eksera, srafova...
Na kraju je sve spojeno, premazano firnajzom, i svecano kamencina polozena na postolje.
Re: Najzad i ja
Točkovi trpe ozbiljno opterećenje... 
Ovo je top rešenje...
https://www.kupujemprodajem.com/industr ... 1920052940
Ovo je top rešenje...
https://www.kupujemprodajem.com/industr ... 1920052940
Re: Najzad i ja
Iskreno... mrezlo me preterano da trazim, pa sam uzeo u woby-ju, neke od 85mm (nosivost 55Kg po tockicu)
Em ce se cela skalamerija retko pomerati, em ne mora da bude nesto strogo ufiksirana.
Jednostavno se ploca ne koristi tako da trpi neke iole vece bocne sile.
Inace ovo sa KP je odlicno resenje.
Nije iskljuceno da cu promeniti.
Em ce se cela skalamerija retko pomerati, em ne mora da bude nesto strogo ufiksirana.
Jednostavno se ploca ne koristi tako da trpi neke iole vece bocne sile.
Inace ovo sa KP je odlicno resenje.
Nije iskljuceno da cu promeniti.
Re: Najzad i ja
Ma ja tražio za sebe nešto pa nabasam i čini mi se top stvar za povremeno premeštanje...
Re: Najzad i ja
Jos jedan cekic 
Izudaran, ostecena drska, klackav, dosta lose otkovana glava... Nakon rasadjivanja pravo stanje izgleda jos gore. Uz to je i rupa kroz glavu bila katastrofalno odradjena, sa ostrim ivicama zaostalim od kovanja.
Umesto da ima lep oblik pescanog sata, blizu "struka" je na obe strane bila ostra nazubljena ivica, barem pola milimetra.
Nazalost to nisam uslikao, ali bilo je puno turpijanja da se to skine.
I pored toga, ceona strana rupe je ostala presiroka u odnosu na "struk", al sta je tu je...
Glava je uz to prebrusena, dovedena "u kvadrat", ispolirane povrsine koje udaraju...
Grubo izrezan komad jasena da dobije osnovni oblik Pa onda polako zaobljavanje.... Pa nasadjivanje. Mnogo ljudi zanemaruje ovu stranu koja je "do ruke", i tu cesto ostane dosta lufta, ili su vlakna pokidana.
A ta strana je potpuno isto vazna kao i ona druga gde se zabija klin.
Obe drze glavu na mestu.
I krajnji rezultat Meni ovakav oblik mnogo lepse lezi u ruci, nego klasican koji je suzen bas na delu gde se drzi.
Suzenje treba da postoji ali iza mesta gde je hvat, na samom kraju drske, kako ti cekic nebi skliznuo iz ruke, ali sam hvat je mnogo udobniji ako je ispupcen.
Posto je ceona strana rupe bila presiroka, morao je da se napravi i prsten, da bi dodatno prosirio taj deo. Sto se tice orijentacije klina "popreko" umesto uobicajenog "uzduz", neko moje razmisljanje je da cekic realno trpi najvece sile duz glave, a ne popreko na glavu. Uradio sam nekoliko na taj nacin, i bar za ovih 5-6-7... godina... nemaju problema.
Kada se koristi, sile pokusavaju da zarotiraju glavu ovako Pa je bitno da duz plave linije glava naleze sto je moguce tesnje. Zato klin ide duz crvene linije, a ne obrnuto kako je uobicajeno.
Ovde se vidi i koliko je ceona strana rupe prevelika u odnosu na "struk", i uz to i malo nesimetricna. Vrh drske je jaaako tesno, uz dobro kucanje prosao kroz sredinu, a na vrhu zeva oko 2mm.
Idelano bi bilo da godovi i same drske i klina idu duz crvene linije, posto tako najmanje "rade" u pravcu plave gde je glavno opterecenje.
Cekic se nikada nece rasklackati duz crvene linije, posto jednostavno ne trpi maltene nikakve sile u tom pravcu.
Nazalost, parce jasena koje sam imao nije bilo dovoljno veliko da bi godovi imali orijentaciju kakvu sam zeleo, ali... bar godovi klina idu kako treba.
Izudaran, ostecena drska, klackav, dosta lose otkovana glava... Nakon rasadjivanja pravo stanje izgleda jos gore. Uz to je i rupa kroz glavu bila katastrofalno odradjena, sa ostrim ivicama zaostalim od kovanja.
Umesto da ima lep oblik pescanog sata, blizu "struka" je na obe strane bila ostra nazubljena ivica, barem pola milimetra.
Nazalost to nisam uslikao, ali bilo je puno turpijanja da se to skine.
I pored toga, ceona strana rupe je ostala presiroka u odnosu na "struk", al sta je tu je...
Glava je uz to prebrusena, dovedena "u kvadrat", ispolirane povrsine koje udaraju...
Grubo izrezan komad jasena da dobije osnovni oblik Pa onda polako zaobljavanje.... Pa nasadjivanje. Mnogo ljudi zanemaruje ovu stranu koja je "do ruke", i tu cesto ostane dosta lufta, ili su vlakna pokidana.
A ta strana je potpuno isto vazna kao i ona druga gde se zabija klin.
Obe drze glavu na mestu.
I krajnji rezultat Meni ovakav oblik mnogo lepse lezi u ruci, nego klasican koji je suzen bas na delu gde se drzi.
Suzenje treba da postoji ali iza mesta gde je hvat, na samom kraju drske, kako ti cekic nebi skliznuo iz ruke, ali sam hvat je mnogo udobniji ako je ispupcen.
Posto je ceona strana rupe bila presiroka, morao je da se napravi i prsten, da bi dodatno prosirio taj deo. Sto se tice orijentacije klina "popreko" umesto uobicajenog "uzduz", neko moje razmisljanje je da cekic realno trpi najvece sile duz glave, a ne popreko na glavu. Uradio sam nekoliko na taj nacin, i bar za ovih 5-6-7... godina... nemaju problema.
Kada se koristi, sile pokusavaju da zarotiraju glavu ovako Pa je bitno da duz plave linije glava naleze sto je moguce tesnje. Zato klin ide duz crvene linije, a ne obrnuto kako je uobicajeno.
Ovde se vidi i koliko je ceona strana rupe prevelika u odnosu na "struk", i uz to i malo nesimetricna. Vrh drske je jaaako tesno, uz dobro kucanje prosao kroz sredinu, a na vrhu zeva oko 2mm.
Idelano bi bilo da godovi i same drske i klina idu duz crvene linije, posto tako najmanje "rade" u pravcu plave gde je glavno opterecenje.
Cekic se nikada nece rasklackati duz crvene linije, posto jednostavno ne trpi maltene nikakve sile u tom pravcu.
Nazalost, parce jasena koje sam imao nije bilo dovoljno veliko da bi godovi imali orijentaciju kakvu sam zeleo, ali... bar godovi klina idu kako treba.
Re: Najzad i ja
Zaludan pop...
Juce sam pravio tutkalo
Koznog tutkala, nema nigde da se nadje kod nas. Ima kostano, zecje, riblje... ali starog koznog.. nigde.
Natrcim neki dan na recept.. i naravno da sam morao da probam
Sastojci su iz samoposluge:
Zelatin, govedji ili svinjski... prodaje se u kesicama, kao prah. Nemam pojma da li postoji neka razlika, smuckao sam po kesicu od jednog i drugog.
Kuhinjska so
4 dela zelatina (recimo 20 grama)
4 dela vode (20 ml)
1 deo soli (5 grama)
Zelatin se potopi u vodu, doda so, dobro promesa da se razbiju grudvice, i ostavi pola sata da upije vodu.
Nakon toga, u vodenom kupatilu se ugreje na 60-65 stepeni i drzi tako 2 sata. Povremeno se promesa. Treba samo voditi racuna da temperatura ne predje 65 stepeni.
Teglica, flasica.. u cemu je vec smuckano, se ostavi preko noci u frizideru.
Sutradan ponovo kuvanje u vodenom kupatilu, opet 60-65 stepeni opet 2 sata.
Gotovo.
Ostavi se u frizideru i moze da traje neograniceno.
Recept je preuzet sa:
https://blog.lostartpress.com/2023/09/2 ... -our-glue/
Kad zatreba, opet u vodeno kupatilo, i ugreje se do zeljene gustine, evwentualno doda vode,ako se zeli redja varijanta.
Prednost ovog recepta u odnosu na kupovno tutkalo, je sto uopste nema nikakvog mirisa.
"Miomiris" tutkala potice od necistoca iz procesa proizvodnje (koza, kosti...), a zelatin je manje-vise do kraja rafinisano tutkalo, to jest cist gluten.
Za probu.. zalepljene dve camove dascice koje su bile pri ruci.
Nisu cak ni stegnute posle lepljenja, samo su "utrljane".
Danas, opamprceno cekicem, i pukla je daska, a ne spoj.
Treba naravno probati i sa nekim tvrdjim drvetom, propisno stegnuti spoj...
E sad.. sto se zavitlavati sa tim, kad u prodavnici ima lepka kakvog god hoces?
Tutkalo ima svojih mana, ali i svojih prednosti.
Najveca mana mu je neotpornost na vodu/vlagu, ali mu je to istovremeno i najveca prednost.
Spoj se nakvasi toplom vodom (doda se malo sirceta za brzi rezultat), i moze da se rastavi bez ikakvog ostecenja.
Ocisti se ono sto je sasuseno, i kada se ponovo zalepi, spoj je isto jak kao i prvog puta.
Upravo iz tog razloga se koristi za muzicke instrumente, posto oni povremeno moraju da se rastave, tj. "remontuju".
Druga prednost je otvoreno vreme, koje moze da se "podesava", zavisi sta vam treba. Sto toplije i sto razredjenije vodom... to je duze (moze do reda 20 minuta). Sa druge strane, ako se ostavi gusce, moze da veze i jako brzo (naravno ne punom snagom, ali dovoljno da se to sto se radi ne pomeri dok ne stegne do kraja).
PS
Stolica koja vam je ostala od babe, je 99% zalepljena upravo tutkalom.
Drvofiks se pojavio tek krajem 60-tih godina.
Juce sam pravio tutkalo
Koznog tutkala, nema nigde da se nadje kod nas. Ima kostano, zecje, riblje... ali starog koznog.. nigde.
Natrcim neki dan na recept.. i naravno da sam morao da probam
Sastojci su iz samoposluge:
Zelatin, govedji ili svinjski... prodaje se u kesicama, kao prah. Nemam pojma da li postoji neka razlika, smuckao sam po kesicu od jednog i drugog.
Kuhinjska so
4 dela zelatina (recimo 20 grama)
4 dela vode (20 ml)
1 deo soli (5 grama)
Zelatin se potopi u vodu, doda so, dobro promesa da se razbiju grudvice, i ostavi pola sata da upije vodu.
Nakon toga, u vodenom kupatilu se ugreje na 60-65 stepeni i drzi tako 2 sata. Povremeno se promesa. Treba samo voditi racuna da temperatura ne predje 65 stepeni.
Teglica, flasica.. u cemu je vec smuckano, se ostavi preko noci u frizideru.
Sutradan ponovo kuvanje u vodenom kupatilu, opet 60-65 stepeni opet 2 sata.
Gotovo.
Ostavi se u frizideru i moze da traje neograniceno.
Recept je preuzet sa:
https://blog.lostartpress.com/2023/09/2 ... -our-glue/
Kad zatreba, opet u vodeno kupatilo, i ugreje se do zeljene gustine, evwentualno doda vode,ako se zeli redja varijanta.
Prednost ovog recepta u odnosu na kupovno tutkalo, je sto uopste nema nikakvog mirisa.
"Miomiris" tutkala potice od necistoca iz procesa proizvodnje (koza, kosti...), a zelatin je manje-vise do kraja rafinisano tutkalo, to jest cist gluten.
Za probu.. zalepljene dve camove dascice koje su bile pri ruci.
Nisu cak ni stegnute posle lepljenja, samo su "utrljane".
Danas, opamprceno cekicem, i pukla je daska, a ne spoj.
Treba naravno probati i sa nekim tvrdjim drvetom, propisno stegnuti spoj...
E sad.. sto se zavitlavati sa tim, kad u prodavnici ima lepka kakvog god hoces?
Tutkalo ima svojih mana, ali i svojih prednosti.
Najveca mana mu je neotpornost na vodu/vlagu, ali mu je to istovremeno i najveca prednost.
Spoj se nakvasi toplom vodom (doda se malo sirceta za brzi rezultat), i moze da se rastavi bez ikakvog ostecenja.
Ocisti se ono sto je sasuseno, i kada se ponovo zalepi, spoj je isto jak kao i prvog puta.
Upravo iz tog razloga se koristi za muzicke instrumente, posto oni povremeno moraju da se rastave, tj. "remontuju".
Druga prednost je otvoreno vreme, koje moze da se "podesava", zavisi sta vam treba. Sto toplije i sto razredjenije vodom... to je duze (moze do reda 20 minuta). Sa druge strane, ako se ostavi gusce, moze da veze i jako brzo (naravno ne punom snagom, ali dovoljno da se to sto se radi ne pomeri dok ne stegne do kraja).
PS
Stolica koja vam je ostala od babe, je 99% zalepljena upravo tutkalom.
Drvofiks se pojavio tek krajem 60-tih godina.
- LepoJeBitiFin
- Majstor majstora
- Posts: 613
- Joined: 06 Feb 2011 17:34
- Location: Kraljevo
Re: Najzad i ja
Dokon pop i TUTKALO PRAVI .
Sala naravno , danas u eri hemije i mali milion lepkova pohvalno je da se neko i ovoga setio .
Sala naravno , danas u eri hemije i mali milion lepkova pohvalno je da se neko i ovoga setio .
Re: Najzad i ja
Krenuo sam da malo izucavam intarziju.
Pre par godina sam se malo zanimao time, pa batalio, al sad me opet "uhvatilo"
U nekim postupcima se koristi upravo tutkalo, kao privremeni lepak, bas zato sto moze da se ukloni bez ikakvog ostecenja.
Pored toga.. skoro sam lepio neki furnir, i pva je probio kroz pore, ne lici ni na sta.
Za ralziku od njega, tutkalo bi trebalo da teze probija, a i kad probije, da se ponasa maltene kao i drvo, tj da lepo prima bajc, lak, sta god...
Pre par godina sam se malo zanimao time, pa batalio, al sad me opet "uhvatilo"
U nekim postupcima se koristi upravo tutkalo, kao privremeni lepak, bas zato sto moze da se ukloni bez ikakvog ostecenja.
Pored toga.. skoro sam lepio neki furnir, i pva je probio kroz pore, ne lici ni na sta.
Za ralziku od njega, tutkalo bi trebalo da teze probija, a i kad probije, da se ponasa maltene kao i drvo, tj da lepo prima bajc, lak, sta god...
Re: Najzad i ja
"..a zelatin je manje-vise do kraja rafinisano tutkalo, to jest cist gluten..."
Ako je goveđi ili svinjski želatin onda nikako ne može biti gluten. Možda si mislio na kolagen, ali gluten je čisto biljnog porekla
Ako je goveđi ili svinjski želatin onda nikako ne može biti gluten. Možda si mislio na kolagen, ali gluten je čisto biljnog porekla
Re: Najzad i ja
Kožno tutkalo verovatno može da se nađe u prodavnicama slikarskog materijala. Koristi se za impregnaciju platna, koštano je previše krto za tu namenu.
Re: Najzad i ja
Trazio... nema.
Samo kostano, zecje i riblje.
Napolju ima (dictum recimo), i trebalo bi da mi uskoro stigne kesica, pa cu da uporedim.
Al mi ovo zgodno sto mogu da napravim kad god mi zafali.
@ sonus
U pravu si.. citao sam neki tekst o tome i pokupio bez razmisljanja, iako mi je nekako zvucalo "pogresno".
Zelatin se pravi od kolagena, hidrolizom.
A oko trecine bi trebalo da je glicin
Samo kostano, zecje i riblje.
Napolju ima (dictum recimo), i trebalo bi da mi uskoro stigne kesica, pa cu da uporedim.
Al mi ovo zgodno sto mogu da napravim kad god mi zafali.
@ sonus
U pravu si.. citao sam neki tekst o tome i pokupio bez razmisljanja, iako mi je nekako zvucalo "pogresno".
Zelatin se pravi od kolagena, hidrolizom.
A oko trecine bi trebalo da je glicin

