Sređivanje hoble za početnika
Ulje koje koristim je Scalin Traolja, tj tung sa razredjivacima, i nekim ubrzivacem vezivanja. Ti razredjivaci ispare kada se ulje susi, a i samavlakna popiju nesrto. Takodje, od potapanja se pore ne popune u potpunosti.
Posle tog potapanja, rende je izvadjeno i obrisano da bude potpuno suvo. Posle 24 sata jer jos uvek ispustyalo ulje na pojedinim povrsinama, poskle 48 vise nije bilo ispustanja ulja, ali nije potpuno polimerizovalo, posto se i dalje videla promena posle vucenja prsta. Posle 72 sata nije bilo nikakvih tragova a izgledalo je suvo.
Sledeci korak je bio skidanje svih ostataka ulja sa povrsine, sa mirkinim svetlo sivim scotchbriteom (pogresan naziv, samo 3m je scotchbrite, ali ne znam kako Mirka zove ovo) i burnishing krpom. Sledeca ruka ulja je naneta opet debelo, pa je rende upijalo nekih 45 minuta, sto je sasvim OK vreme za ovo ulje. Za gotovo sva druga je to debelo predugacko. Onda je sve obrisano sa povrsine krpom, i ostavljeno da se susi 48 sati, kada je naneta treca ruka. Ona je suva za 24 sata, ali cu sacekati barem jos 48, pre sledeceg koraka.
Zadnji korak ce biti voskiranje, mekan vosak, mesavina pcelinjeg i karnuba sa terpentinom, koji cu naneti u jako tankom sloju sa scotchbriteom, skinuti sve krpom, ostaviti da ispari razredjivac, pa ispolirati krpom do sjaja.
E sad, laneno ulje (jos uvek se razmisljam koji moj nisam uradio lanenim uljem, mada imam utisak da je ovaj tung bolja zastita) omogucava da se postigne na oko lepsi finis. Jednostavno, posle ruke u kojoj su pore zapunjene uljem, a drvo prestabne da upija, naosi se jos nekoliko, (to nekoliko fakultativno, desavalo mi se da to bude i 10) ruku ulja, koje su jako tanke, prakticno kapljica ulja, koja se razvce po celoj povrsini samo da da sjaj, i ostavi da susi bez prasine 24-48 satio pre skledece ruke. Slicna ulja koja se koriste za kundajkke se nanose i u 30 ruku, a nanosenje traje mesecima.
No, neko iskustvo sa ovim Scalinim tungom na rendima mi je relativno dobro, prilicno duboko penetrira, i izgleda izdrzljivije od lanenog ulja, mada ovo i pravo tung uljer bas ne lice.
Ulja sa smolama, tipa Danish ili Birchwood ulja, opet zahtevaju nesto drugacije nanosenje. Vise se ponasaju kao wipe on lakovi, ali ne smeju da se nanesu debelo osim prve ruke, i jako brzo pocnu da vezuju, pa je tesko razvuci sloj. Na kraju, povrsina izgleda vise lakirana.
Danish sam koristio na ramovskoj testeri, koja ceka Boleta za drske. Ne mislim da je dobro resenje za rende, suvise je plitko, a opet dublje od laka.
Posle tog potapanja, rende je izvadjeno i obrisano da bude potpuno suvo. Posle 24 sata jer jos uvek ispustyalo ulje na pojedinim povrsinama, poskle 48 vise nije bilo ispustanja ulja, ali nije potpuno polimerizovalo, posto se i dalje videla promena posle vucenja prsta. Posle 72 sata nije bilo nikakvih tragova a izgledalo je suvo.
Sledeci korak je bio skidanje svih ostataka ulja sa povrsine, sa mirkinim svetlo sivim scotchbriteom (pogresan naziv, samo 3m je scotchbrite, ali ne znam kako Mirka zove ovo) i burnishing krpom. Sledeca ruka ulja je naneta opet debelo, pa je rende upijalo nekih 45 minuta, sto je sasvim OK vreme za ovo ulje. Za gotovo sva druga je to debelo predugacko. Onda je sve obrisano sa povrsine krpom, i ostavljeno da se susi 48 sati, kada je naneta treca ruka. Ona je suva za 24 sata, ali cu sacekati barem jos 48, pre sledeceg koraka.
Zadnji korak ce biti voskiranje, mekan vosak, mesavina pcelinjeg i karnuba sa terpentinom, koji cu naneti u jako tankom sloju sa scotchbriteom, skinuti sve krpom, ostaviti da ispari razredjivac, pa ispolirati krpom do sjaja.
E sad, laneno ulje (jos uvek se razmisljam koji moj nisam uradio lanenim uljem, mada imam utisak da je ovaj tung bolja zastita) omogucava da se postigne na oko lepsi finis. Jednostavno, posle ruke u kojoj su pore zapunjene uljem, a drvo prestabne da upija, naosi se jos nekoliko, (to nekoliko fakultativno, desavalo mi se da to bude i 10) ruku ulja, koje su jako tanke, prakticno kapljica ulja, koja se razvce po celoj povrsini samo da da sjaj, i ostavi da susi bez prasine 24-48 satio pre skledece ruke. Slicna ulja koja se koriste za kundajkke se nanose i u 30 ruku, a nanosenje traje mesecima.
No, neko iskustvo sa ovim Scalinim tungom na rendima mi je relativno dobro, prilicno duboko penetrira, i izgleda izdrzljivije od lanenog ulja, mada ovo i pravo tung uljer bas ne lice.
Ulja sa smolama, tipa Danish ili Birchwood ulja, opet zahtevaju nesto drugacije nanosenje. Vise se ponasaju kao wipe on lakovi, ali ne smeju da se nanesu debelo osim prve ruke, i jako brzo pocnu da vezuju, pa je tesko razvuci sloj. Na kraju, povrsina izgleda vise lakirana.
Danish sam koristio na ramovskoj testeri, koja ceka Boleta za drske. Ne mislim da je dobro resenje za rende, suvise je plitko, a opet dublje od laka.
Vodi samo racuna o jednom. ECE, Ulmia, i ostali evropski proizvodjaci nisu na nivou malih butique proizvodjaca preko kanala, ili preko bare. Ni jedan ozbiljan butique proizvodjac preko bare ne finisira rende lakom. A prodaju ih po cenama koje su 3-4 puta vece od ECE-a Ulmie. Za pare za koje rade evropljani, ne postoji drugi finis koji moze da se uradi osim laka.
Na kontinentu je jako dugo u modi finisiranje lakom. No, kada pogledas, sva antikna renda starija od 100 godina iz Evrope su u drasticno losijem stanju od onih iz Engleske i preko bare. Pri tome ne mislim na Francuze, kod njih postoji drugi razlog, vec na centralnoevropsku skolu. Posto su i jedan i drugi tip renda prakticno isti, osim u kozmetici tipa rog, bez roga, konstriukcija nije razlog za to. Onda preostaju drugi izbori.
1. Renda u Centralnoj evropi su cuvana sa daleko manje paznje. Zvuci dobro kao teorija, ali i renda preko bare su u velikoj meri cuvali ti isti majstori, iseljeni iz Evrope, tako da je malo verovatno da se pojavi tolika razlika
2. Klimatske razlike u Evropi su daleko vece nego u Americi i Engleskoj, pa su renda vise radila prilikom promene vremena. Ni ovo ne pije vode u potpunosti, posto Amerika ima ekstremnije promene.
3. Razlika je u finisu. U Engleskoj i Americi tradicionalni finis je laneno ulje, u Evropi je vise lak. Objasnjenja za losije stanje renda je da ona finisrana u ulju rade sporije, pa su manje opterecena. Kod evropskih taban se ne finisira, pa to otvarta put za mnogo brze promene.
Naravno ne mislim da nasa renda treba da traju stotinama godina, no kljuc price lezi u ovom sporijem radu. Sa jedne strane, rende koje brzo odradi je prednost, izravnas ga, pa radi, pa opet izravnas kada se pomeri. Sa druge strane, nauljeno drveno rende nece reagovati na brze promene, ali ce mu trebati vise vremena da se aklimatizuje prilikom velikih sezonskih promena.
Kada pravi male serije specificnih renda za zaludjenike, koji nisu iz centralne evrope, ECE ne finisira renda, i pravi ih iz monolitnog bloka drveta bez lameliranog tabana. Sa obzirom da je to prica koja prilazi butique proizvodnji, ocigledno da razlog nije usteda, vec cinjenica da kupci takvih renda nisu zainteresovani za lamelirani lakirani proizvod.
E sad, dodatno, najstarija engleska renda nisu finisirana u proizvodnji. No standardan nacin odrzavanja je bilo laneno ulje. Kuvano.
Pojedini butique proizvodjaci koriste whipe on finis, ali opet, koliko je on ulje, a koliko lak. U svakom slucaju je prilicno dubok.
Na kontinentu je jako dugo u modi finisiranje lakom. No, kada pogledas, sva antikna renda starija od 100 godina iz Evrope su u drasticno losijem stanju od onih iz Engleske i preko bare. Pri tome ne mislim na Francuze, kod njih postoji drugi razlog, vec na centralnoevropsku skolu. Posto su i jedan i drugi tip renda prakticno isti, osim u kozmetici tipa rog, bez roga, konstriukcija nije razlog za to. Onda preostaju drugi izbori.
1. Renda u Centralnoj evropi su cuvana sa daleko manje paznje. Zvuci dobro kao teorija, ali i renda preko bare su u velikoj meri cuvali ti isti majstori, iseljeni iz Evrope, tako da je malo verovatno da se pojavi tolika razlika
2. Klimatske razlike u Evropi su daleko vece nego u Americi i Engleskoj, pa su renda vise radila prilikom promene vremena. Ni ovo ne pije vode u potpunosti, posto Amerika ima ekstremnije promene.
3. Razlika je u finisu. U Engleskoj i Americi tradicionalni finis je laneno ulje, u Evropi je vise lak. Objasnjenja za losije stanje renda je da ona finisrana u ulju rade sporije, pa su manje opterecena. Kod evropskih taban se ne finisira, pa to otvarta put za mnogo brze promene.
Naravno ne mislim da nasa renda treba da traju stotinama godina, no kljuc price lezi u ovom sporijem radu. Sa jedne strane, rende koje brzo odradi je prednost, izravnas ga, pa radi, pa opet izravnas kada se pomeri. Sa druge strane, nauljeno drveno rende nece reagovati na brze promene, ali ce mu trebati vise vremena da se aklimatizuje prilikom velikih sezonskih promena.
Kada pravi male serije specificnih renda za zaludjenike, koji nisu iz centralne evrope, ECE ne finisira renda, i pravi ih iz monolitnog bloka drveta bez lameliranog tabana. Sa obzirom da je to prica koja prilazi butique proizvodnji, ocigledno da razlog nije usteda, vec cinjenica da kupci takvih renda nisu zainteresovani za lamelirani lakirani proizvod.
E sad, dodatno, najstarija engleska renda nisu finisirana u proizvodnji. No standardan nacin odrzavanja je bilo laneno ulje. Kuvano.
Pojedini butique proizvodjaci koriste whipe on finis, ali opet, koliko je on ulje, a koliko lak. U svakom slucaju je prilicno dubok.
Sasa, mnogo tesko pitanje. Generalno ne.
Ako imas rende sa tabanom i telom od dva razlicite vrste drveta, a te dve vrste imaju razlicite keoficiente poduznog rada, prakticvno imas isto sto je i bimetalna traka. Posto vrste drveta rade razlicito, rende ce postajati koveksno i konkavno po duzini, a to je kod rendeta i najveci problem. No, posto drvo malo radi po duzini, i te razlike ce biti male, pa bez dramaticne promene uslova u kojima se nalazi nece biti nekog primetljivog rada.
Sa druge strane, tamo gde monolitno rende bude radilo, radice i ono lamelirano.
Krenovi su malo drugacija prica, posto je konstrukcija kod njih, ako taban nije od druge vrste simetricna, pa je i rad simetrican. Jos ako se naprave onako kako je to predstavljeno po online uputstvima, bez okretanja strana, ponasace se u potpunosti kao monolitno drvo. Ako se biocne lamele okrenu, ima vise sanse da rende bude stabilnije. Opet, zavisi od rasporeda godova i vlakana.
E sad, lamelirane konstrukcije imaju velikih prednosti po drugim pitanjima. Taban od lignum vitaea je mnogo otporniji na habanje od onog od bukve, a Krenov konstrukcija se mnogo lakse pravi.
Na kraju, treba procitati pricu o moulding redima iz zadnjeg hanworks magazina. Cela prica se zasniva na lameliranoj konstrukciji, koja je verovatno vise nego dovoljna za ceo zivotni vek, a pri tome pravi se drasticno lakse. Sa druge strane, ja pogledah mojih nekoliko moulding renda iz 19 veka, i ni jedno nije lamelirano.
Sa trece strane, ja nemam preterano iskustva sa drvenim rendima. Moja bolest su metalna.
Ako imas rende sa tabanom i telom od dva razlicite vrste drveta, a te dve vrste imaju razlicite keoficiente poduznog rada, prakticvno imas isto sto je i bimetalna traka. Posto vrste drveta rade razlicito, rende ce postajati koveksno i konkavno po duzini, a to je kod rendeta i najveci problem. No, posto drvo malo radi po duzini, i te razlike ce biti male, pa bez dramaticne promene uslova u kojima se nalazi nece biti nekog primetljivog rada.
Sa druge strane, tamo gde monolitno rende bude radilo, radice i ono lamelirano.
Krenovi su malo drugacija prica, posto je konstrukcija kod njih, ako taban nije od druge vrste simetricna, pa je i rad simetrican. Jos ako se naprave onako kako je to predstavljeno po online uputstvima, bez okretanja strana, ponasace se u potpunosti kao monolitno drvo. Ako se biocne lamele okrenu, ima vise sanse da rende bude stabilnije. Opet, zavisi od rasporeda godova i vlakana.
E sad, lamelirane konstrukcije imaju velikih prednosti po drugim pitanjima. Taban od lignum vitaea je mnogo otporniji na habanje od onog od bukve, a Krenov konstrukcija se mnogo lakse pravi.
Na kraju, treba procitati pricu o moulding redima iz zadnjeg hanworks magazina. Cela prica se zasniva na lameliranoj konstrukciji, koja je verovatno vise nego dovoljna za ceo zivotni vek, a pri tome pravi se drasticno lakse. Sa druge strane, ja pogledah mojih nekoliko moulding renda iz 19 veka, i ni jedno nije lamelirano.
Sa trece strane, ja nemam preterano iskustva sa drvenim rendima. Moja bolest su metalna.
Moja "dva centa"...
Skinuti lak, i ne finisirati nicim.
Lak najpre nije ni malo prijatan pod rukama. Pravi zuljeve i na najtvrdjim dlanovima.
Ulje je daleko prijatnije (ne svako, ali laneno, tung i slicno, koje ne stvara iole deblji sloj). Ali i dalje... ne vidim svrhu sem estetske.
Koristi ga, i masnoca sa tvojih ruku ce sama naci put gde treba
Tipicno lameliranje na ovim prostorima (a verujem i u Evropi) su bukva i grab, sto su dve izuzetno srodne i jako slicne vrste. Kako bioloski, tako i po teksturi, tipu vlakana...
Ne smem da tvrdim, ali rekao bih da im je i rad jako slican.
Postoji jos jedna razlika od 19 veka do danas. Lepak se malo promenio
Sad... ne znam za vas, al meni kroz 50 godina rende sigurno nece trebati. Mozda ce trebati nekome ko mi bude pravio "odelce" odgovarajuce duzine Tako da ako pozivi toliko... puna kapa.
Skinuti lak, i ne finisirati nicim.
Lak najpre nije ni malo prijatan pod rukama. Pravi zuljeve i na najtvrdjim dlanovima.
Ulje je daleko prijatnije (ne svako, ali laneno, tung i slicno, koje ne stvara iole deblji sloj). Ali i dalje... ne vidim svrhu sem estetske.
Koristi ga, i masnoca sa tvojih ruku ce sama naci put gde treba
Tipicno lameliranje na ovim prostorima (a verujem i u Evropi) su bukva i grab, sto su dve izuzetno srodne i jako slicne vrste. Kako bioloski, tako i po teksturi, tipu vlakana...
Ne smem da tvrdim, ali rekao bih da im je i rad jako slican.
Postoji jos jedna razlika od 19 veka do danas. Lepak se malo promenio
Sad... ne znam za vas, al meni kroz 50 godina rende sigurno nece trebati. Mozda ce trebati nekome ko mi bude pravio "odelce" odgovarajuce duzine Tako da ako pozivi toliko... puna kapa.
Posto je tema "Sređivanje hoble za početnika"
Moj savet je za kvalitetnije drvene ne radi nista dok ne vidis da ti nesto fali.
Ne koriste dzabe Ulmia i ECE NC iako danas ima kamara savremenijih.
Prvo kosta ih jer danas rad sa NC trazi dramaticno skupe nivoe zastite.
Za manijake...
Lepo mi je rekao brat, bolje plati psihijatra da te leci nego da trazis perfekciju
Jeftinije je...
Moj savet je za kvalitetnije drvene ne radi nista dok ne vidis da ti nesto fali.
Ne koriste dzabe Ulmia i ECE NC iako danas ima kamara savremenijih.
Prvo kosta ih jer danas rad sa NC trazi dramaticno skupe nivoe zastite.
Za manijake...
Lepo mi je rekao brat, bolje plati psihijatra da te leci nego da trazis perfekciju
Jeftinije je...
Konačno sam uhvatio malo vremena da se igram sa mojom ulmiom. Ležište noža je trebalo minimalno poravnati, naoštrio sam ga ručno na staklu sa šmirglom.
Na kraju poravnao taban po uputstvu . Slika struške u prilogu. Levo , svetlije, je neka čamovina, desno od bivše hrastove tarabe. Valja li to čemu? S obzirom da nemam iskustva sa oštrenjem iz ruke, sigurno nije ni baš najbolje naoštrena, meni se čini OK. Nabavio sam i neki kineski "honing guide" čisto da imam nešto da mi drži ugao pri oštrenju ali ga nisam još isprobao.
Kad malo otopli pa budem više u Rumi će se vežba i pravi nešto.
I ako može pomoć oko nabavke neke kvalitetnije šmirgle u NS. ili okolini. Svuda ima smirdex i neke noname gde si srećan ako piše i granulacija. Gde ima u mp tih mirka-dirka , 3m i norton što se spominju kao dobre.
U Brico-s ili UradiSam kupio sam za probu neku kwb koja se uglancala za tren. Da ne pričamo o tome što neku etiketu sa barkodom i deklaracijom nalepe na kontra stranu pa prvo moraš nju skidati da leži koliko toliko ravno na staklu
Last edited by sonus70 on 05 Feb 2018 21:18, edited 1 time in total.
Koji si šmirgl koristio? Nakon oštrenja je dobar vodobrusni 1000 ili 2000, mislim da sitniji nećeš naći.
Ako si pratio uputstva za oštrenje sigurno si je dobro naoštrio. Čak i na granulaciji 240 se može postići koliko-toliko dobra oštrica. Jedino što neće trajati. Å to je granulacija sitnija duže drži oštricu (teorijski).
A na kamen ćeš kad-tad preći. Svi smo
Dobar način da probaš rendu je da vidiš kako radi na licu daske, kantove možeš oblati i sa tupom. Ako je na licu ujednačena struška onda je i dobro naoštrena i dobro poriktana.
Ako si pratio uputstva za oštrenje sigurno si je dobro naoštrio. Čak i na granulaciji 240 se može postići koliko-toliko dobra oštrica. Jedino što neće trajati. Å to je granulacija sitnija duže drži oštricu (teorijski).
A na kamen ćeš kad-tad preći. Svi smo
Dobar način da probaš rendu je da vidiš kako radi na licu daske, kantove možeš oblati i sa tupom. Ako je na licu ujednačena struška onda je i dobro naoštrena i dobro poriktana.