Ajmo redom...
Poenta ulja je upravo da ne dobijes sloj laka na povrsini koji ce moci da se izgrebe, oljusti, ispuca, odvoji se...
I onda za svaku reparaciju, brusi sve do gole daske, pa iz pocetka.
Ulje se upija u samo drvo, nema sloja, pa nema ni sta da gulis kada se povrsina osteti.
Ocistis stroku, eventualno blago presmirglas, i naneses nov sloj ulja.
Ali... Ko se nije zanimao nauljivanjem necega, pogotovu lanenim uljem, lako se zaleti, pa tek onda shvati da je to posao koji traje danima i nedeljama.
Lanenom ulju treba "vecnost" da se osusi, cak i polupolimerizovanom ("boiled"), ili onome kome su dodati sikativi odnosno "susioci" (firnajz koji bas i nije za dodir sa hranom, upravo zbog sikativa, tipicno jedinjenja kobalta i slicne gadosti).
Za svaki sloj treba cekati barem 24 casa, a nakon poslednjeg oko 7 dana da se potpuno osusi.
Uz to... pravo laneno ulje je postalo jako tesko pronaci. 90% toga sto trgovci krste kao laneni firnajz je ustvari uljana repica a ne laneno ulje (posto je naravno jeftinije).
Slicna stvar je i tung ulje koga kod nas retko ima da se nadje. U nekim aspektima je bolje od lanenog, lakse se susi bez dodataka, i ako nista drugo.. ima malo lepsu boju, vise vuce na amber a manje na zutu.
Ali.. tek sa njim je "zanimljivo" na trzistu. Pod tim imenom se gura bas svasta, od varijanti koje su pomesane sa lakom, pa do necega sto ga ima samo u tragovima. Za ovakvu namenu bi ti trebalo cisto ulje, koje mislim da kod nas uopste nema da se nadje (ako neko sazna da ima... nek javi).
Druga opcija su nesusiva ulja, kao sto je mineralno ulje, koje se uopste ne susi, i potrebno ga je veoma cesto nanositi. To je ustvari najcesci sastojak ulja za drvene povrsine, daske za secenje i slico koji se prodaje po Ikei i slicnim radnjama. A mnogo jeftinije ga nadjes u poljoprivrednoj apoteci pod nazivom parafinsko ulje (koristi se recimo u proizvodnji vina kao sloj koji pliva na vinu pri vrhu bacve i sprecava dodir vina sa kiseonikom).
Ali.. njega bi trebalo da mazes otprilike jednom u 10 dana, da bi povrsina ostala njime natopljena i ne bi primala vlagu.
Posto se ne susi, isto tako se lako i ispira.
Treca opcija su namenska ulja, pravljena bas za to, koja su sustinski uvek mesavina necega od ova dva prethodna, i kojekakvih dodataka.
Sa njima nemam nikakvog iskustva, ali mi iskreno mnogo lice na "carobne vodice".
Radna ploca u kuhinji je nesto sto se redovno brise, cisti, pa nije ni malo zgodno da joj povrsina bude iole neravna.
Sto je povrsina neravnija, to ju je teze ocistiti, to se vise svaki ostatak hrane, bilo cega sto je prosuto zavlaci u svako ostecenje, lepi za povrsinu... na kraju... vrlo brzo dobijes povrsinu koja uvek deluje "prljavo".
Jel ima nekoga da mu se nikada nije prosulo mleko, ulje, sirce, masnoca, cokolada, jaje... po radnoj ploci?
Cak je velika razlika u lakoci odrzavanja izmedju melaminske ploce koja je potpuno glatka i one koja ima neku teksturu na povrsini.
Imao obe varijante...
Naravno da se i melamin moze ostetiti (uzmes veci cekic
). Samo je to mnooooogo teze uraditi sa njim, pogotovu ako ploca nije birana po sistemu "najvise poena donosi najniza cena"
Svako ima svoje prioritete. Nekome je prioritet da nesto "izgleda", meni je za takve stvari najbitnije da sto manje vremena gubim oko njih. Posto brisanje i ciscenje svega toga je cisto gubljenje vremena. 5 minuta dnevno je pola sata nedeljno...
18mm je pretanko za radnu povrsinu.
Nece ta daska puci, ali ta ploca mora da ima i "masu", da se ne uvija kada na nju stavis dasku i lupis satarom ili krenes da lupas snicle cekicem za meso. Sto je ploca teza, to ce manje da vibrira, i to ce biti lakse da se odradi tako neki posao.
Svaki lak je otporan na vodu, kada je nanet u odgovarajucem sloju.
Lak za camce je "za camce" zbog velike elasticnosti. Posto su daske na camcu malo suve, pa malo mokre, pa u krug, drvo izrazito radi, pa bi iole kruci lak jednostavno ispucao vrlo brzo.