kerrock, rausolid i slični umjetni materijali.
Posted: 12 Mar 2008 00:36
Kako smo načeli priču o kerocku na temi o radnim pločama, mislim da je najbolje da otvorim novu temu na tu temu.
Konkretno radi se o pločastim materijalima na akrilnoj osnovi koji se na tržištu mogu naći u debljinama od 4 do 10 mm ili kao već gotove radne ploče s osnovom od iverice.
Prednost tog materijala je iznimna čvrstoča i otpornost na kemikalije. Konkretne podatke neću pisati jer ih ne znam na pamet, a svatko ih može pronaći na internet stranicama proizvodjača. Bacit ću samo kratki osvrt na ono što se meni čini interesantno i prenijeti iskustvo koje imam s tim materijalom.
Ono što sam ja izradio je radna ploča za stomatološku ordinaciju. Nisam radio sa kerrockom već rausolidom tvrtke Rehau koja nam je poznata po tome što radi abs kant trake za većinu firmi čiji iveral koristimo, ali se praktički radi o istom materijalu. Kako se radi o iznimno skupom materijalu odlučio sam se na to da mi jedan dio posla odrade u firmi (stovarištu) gdje sam materijal i kupio, pa ako nešto krene po zlu bolje da se to desi njima nego meni, a isto tako ne posjedujem prešu pa mi je sve ovo bilo mnogo jednostavnije.
Radna ploča je dužine cca 5 m, tako da je bilo nemoguće da mi izrade ploču u komadu, pa sam se odlučio na varijantu, da mi oni izrade dva komada prema mom nacrtu koje ću ja na mjestu montaže spojiti, zalijepiti, pofugirati i ispolirati.
Ploča rausolida od 4 mm lijepljena je na ivericu 38 mm standardnom metodom u preši za furniranje uz korištenje originalnog lijepila za lijepljenje rausolida. S donje strane je nalijepljen sloj fenolne folije kao protusmjer. Kantiranje se vrši trakama rausolida koje su zapravo odrezane od ostataka ploče koja je nalijepljena na ivericu. Za to se koristi dvokomponento akrilno lijepilo koje obavezno mora izači na rubovima spoja. Originalno lijepilo je potpuno iste boje kao i materijal, i nakon sušenja je praktički sastavom isto. Frezerom se obradjuje višak i obaraju ivice. Isto tako se frezerom otvaraju otvori za sudoper, koji su već unaprijed izbušeni u iverici prije lijepljenja.
Spajanje se radi na principu utora i pera, uz pomoć spojnica za radnu ploču sa donje strane. Kod spajanja je bitno, da lijepilo, koje je ono isto kojim se vrši i kantiranje, u potpunosti izadje iz fuge po čitavoj njenoj duljini.
Nakon sušenja, frezerom sam skinuo višak lijepila.
Nakon toga sam spoj dodatno pošmirglao brusilicom kako big poravnao dvije površine.
Slijedeći korak je brušenje i poliranje cijele površine do željenog sjaja.
Proizvodjač nudi tablicu sa koracima brušenja i specifikacijom preporučenih granulacija i nazivima šmirgla i pasti tri najpoznatija proizvodjača. Za brušenje i poliranje se koristi isključivo excentar rotaciona brusilica.
Nakon završenog poliranja spojevi su potpuno neprimjetni i kompletna ploča i površina izgledaju kao da su izliveni iz jednog komada, tako da tim materijalom možemo praktički izradjivati površine beskonačnih dimenzija u jednom komadu.
Eventualna oštečenja mogu se popraviti tako da se oštećeni dio jednostavno frezerom izgloda i u mjesto njega se zalijepi novi uz pomoć originalnog lijepila i nakon sušenja se sve izbrusi i ispolira.
Kako cse radi o površini koja nije premazana nikakvim lakovima ili prekrivena folijama, jednostavno nema trošenja ili habanja tankog laka ili folije, jer ako se nešto troši, troši se sam rausolid koji se na taj način dodatno polira. U slučaju da se nakon dugogodišnje upotrebe na površini pojave manje ogrebotine ili ploča na pojedinim mjestima promijeni sjaj, pa je njena površina neujednačena, potrebno je samo uključiti brusilicu ili polirku i sve lijepo ispolirati.
Sva eventualna manja oštećenja priliko upotrebe i montaže se lako repariraju pomoću već spomenutog dvokompnentnog kita, koji nije nimalo jeftin, oko 50ak eura. Potrebno je napomenuti da patrona kita odgovara jedino u originalni pištolj, kao i nastavak za miješanje koji je jednokratan, tako da je pametno kad se nešto započne da se to i dovrši jer se lijepilo nakon pola sata stvrdne neovisno o tome da li ima ili nema doticaj sa zrakom. Ipak je to dvokomponentno lijepilo.
Od opreme i alata je potrebno imati:
Prešu za furniranje
Frezer s nekoliko dobrih bitova (za obradu ivica kant trake, kopirnim frezerom, i/ili nekoliko frezera za obaranje ivica pod kutem s lagerom, koji su korisni kod ugradnje originalnih sudopera.)
Excentar brusilicu
Pištolj za dvokomponentno lijepilo (ja sam ga imao priliku posuditi)
Komplet stega.
Ono što se ne smije raditi prilikom montaže je:
Koristiti ubodnu pilu, zabijati čavle i direktno uvrtati vijke u ploču.
Iako proizvodjač kaže da se sve rupe obavezno buše frezrom, bez straha se to može odraditi i standardnim spiralnim svrdlom na bušilici.
U principu radi se o tehnologiji koja je u potpunosti prilagodjena za primjenu u svakoj bolje opremljenoj stolarskoj radionici. Mogu čak i slobodno reći da se jako teško nešto može i krivo napraviti s tim materijalom, jedina šteta koja se može desiti je da se potroši 50 eura više na dodatnu tubu lijepila, ako baš nešto treba popraviti.
Ali toliko je mene koštala i radna ploča od iverala koju sam greškom oštetio u montaži, a nisam k tome još pridodao i gubitak svog vremena i dupli posao koji sam morao odraditi.
Kada bi barem bilo i više ljudi koji bi si to mogli priuštiti, jer samo radna ploča košta kao i materijal za kuhinju te duljiine.
Konkretno radi se o pločastim materijalima na akrilnoj osnovi koji se na tržištu mogu naći u debljinama od 4 do 10 mm ili kao već gotove radne ploče s osnovom od iverice.
Prednost tog materijala je iznimna čvrstoča i otpornost na kemikalije. Konkretne podatke neću pisati jer ih ne znam na pamet, a svatko ih može pronaći na internet stranicama proizvodjača. Bacit ću samo kratki osvrt na ono što se meni čini interesantno i prenijeti iskustvo koje imam s tim materijalom.
Ono što sam ja izradio je radna ploča za stomatološku ordinaciju. Nisam radio sa kerrockom već rausolidom tvrtke Rehau koja nam je poznata po tome što radi abs kant trake za većinu firmi čiji iveral koristimo, ali se praktički radi o istom materijalu. Kako se radi o iznimno skupom materijalu odlučio sam se na to da mi jedan dio posla odrade u firmi (stovarištu) gdje sam materijal i kupio, pa ako nešto krene po zlu bolje da se to desi njima nego meni, a isto tako ne posjedujem prešu pa mi je sve ovo bilo mnogo jednostavnije.
Radna ploča je dužine cca 5 m, tako da je bilo nemoguće da mi izrade ploču u komadu, pa sam se odlučio na varijantu, da mi oni izrade dva komada prema mom nacrtu koje ću ja na mjestu montaže spojiti, zalijepiti, pofugirati i ispolirati.
Ploča rausolida od 4 mm lijepljena je na ivericu 38 mm standardnom metodom u preši za furniranje uz korištenje originalnog lijepila za lijepljenje rausolida. S donje strane je nalijepljen sloj fenolne folije kao protusmjer. Kantiranje se vrši trakama rausolida koje su zapravo odrezane od ostataka ploče koja je nalijepljena na ivericu. Za to se koristi dvokomponento akrilno lijepilo koje obavezno mora izači na rubovima spoja. Originalno lijepilo je potpuno iste boje kao i materijal, i nakon sušenja je praktički sastavom isto. Frezerom se obradjuje višak i obaraju ivice. Isto tako se frezerom otvaraju otvori za sudoper, koji su već unaprijed izbušeni u iverici prije lijepljenja.
Spajanje se radi na principu utora i pera, uz pomoć spojnica za radnu ploču sa donje strane. Kod spajanja je bitno, da lijepilo, koje je ono isto kojim se vrši i kantiranje, u potpunosti izadje iz fuge po čitavoj njenoj duljini.
Nakon sušenja, frezerom sam skinuo višak lijepila.
Nakon toga sam spoj dodatno pošmirglao brusilicom kako big poravnao dvije površine.
Slijedeći korak je brušenje i poliranje cijele površine do željenog sjaja.
Proizvodjač nudi tablicu sa koracima brušenja i specifikacijom preporučenih granulacija i nazivima šmirgla i pasti tri najpoznatija proizvodjača. Za brušenje i poliranje se koristi isključivo excentar rotaciona brusilica.
Nakon završenog poliranja spojevi su potpuno neprimjetni i kompletna ploča i površina izgledaju kao da su izliveni iz jednog komada, tako da tim materijalom možemo praktički izradjivati površine beskonačnih dimenzija u jednom komadu.
Eventualna oštečenja mogu se popraviti tako da se oštećeni dio jednostavno frezerom izgloda i u mjesto njega se zalijepi novi uz pomoć originalnog lijepila i nakon sušenja se sve izbrusi i ispolira.
Kako cse radi o površini koja nije premazana nikakvim lakovima ili prekrivena folijama, jednostavno nema trošenja ili habanja tankog laka ili folije, jer ako se nešto troši, troši se sam rausolid koji se na taj način dodatno polira. U slučaju da se nakon dugogodišnje upotrebe na površini pojave manje ogrebotine ili ploča na pojedinim mjestima promijeni sjaj, pa je njena površina neujednačena, potrebno je samo uključiti brusilicu ili polirku i sve lijepo ispolirati.
Sva eventualna manja oštećenja priliko upotrebe i montaže se lako repariraju pomoću već spomenutog dvokompnentnog kita, koji nije nimalo jeftin, oko 50ak eura. Potrebno je napomenuti da patrona kita odgovara jedino u originalni pištolj, kao i nastavak za miješanje koji je jednokratan, tako da je pametno kad se nešto započne da se to i dovrši jer se lijepilo nakon pola sata stvrdne neovisno o tome da li ima ili nema doticaj sa zrakom. Ipak je to dvokomponentno lijepilo.
Od opreme i alata je potrebno imati:
Prešu za furniranje
Frezer s nekoliko dobrih bitova (za obradu ivica kant trake, kopirnim frezerom, i/ili nekoliko frezera za obaranje ivica pod kutem s lagerom, koji su korisni kod ugradnje originalnih sudopera.)
Excentar brusilicu
Pištolj za dvokomponentno lijepilo (ja sam ga imao priliku posuditi)
Komplet stega.
Ono što se ne smije raditi prilikom montaže je:
Koristiti ubodnu pilu, zabijati čavle i direktno uvrtati vijke u ploču.
Iako proizvodjač kaže da se sve rupe obavezno buše frezrom, bez straha se to može odraditi i standardnim spiralnim svrdlom na bušilici.
U principu radi se o tehnologiji koja je u potpunosti prilagodjena za primjenu u svakoj bolje opremljenoj stolarskoj radionici. Mogu čak i slobodno reći da se jako teško nešto može i krivo napraviti s tim materijalom, jedina šteta koja se može desiti je da se potroši 50 eura više na dodatnu tubu lijepila, ako baš nešto treba popraviti.
Ali toliko je mene koštala i radna ploča od iverala koju sam greškom oštetio u montaži, a nisam k tome još pridodao i gubitak svog vremena i dupli posao koji sam morao odraditi.
Kada bi barem bilo i više ljudi koji bi si to mogli priuštiti, jer samo radna ploča košta kao i materijal za kuhinju te duljiine.
... ovo su neke nove "pojave" 