Meni je ovo ihaj-haj bolje i lepse nego raznorazni sifonjeri i ostale kutije-trajne oduzimalice zivotne zapremine. (obratimo paznju: na police moze da se stavi vise kojecega nego u komodicu ispod, i cak kad ih over-load - zbog samog tog koncepta - otvorenosti - subjektivni utisak ljudi unutra nece biti da je prostor trajno oduzet - sto, ako je gajba dovoljno mala, dalje, izaziva subjektivni osecaj teskobe. (a nase gajbe prosecno retko kod koga su 200kvm je l' - a i to je ono... po meni - fina gajba -za dvoje

)
Meni licno "open" vs "kutija" - nema nikakve diskusije sta je bolje. Argumenti protiv su recimo "ko ce da brise svu tu prasinu sa predmeta na policama" i t.d. - licno, ako biram smrt od prasine na livadi, vs smrt od depresije u zatvorskoj celiji sa sprovedenim planinskim vazduhom - izbor je na livadu

-figurativno, naravno, nego cisto da na lep i slikovit nacin izlozim svoja razmisljanja na temu (jel se kaze unutrasnjeg?) dizajna.
Na luster recimo imam zamerku, jer je tip "od koga nigde ne mozes da pobegnes" . -kada je upaljena sijalica - gde god da si - svetlo dolazi direkt sa sijalice na oko. Oko sa druge strane, ima automatsko podesavanje ekspozicije, t.j. iris se automatski otvara i zatvara u skladu sa kolicinom svetlosti koju zenica kupi. -kod ovakvog osvetljenja - sarenica dakle se skuplja VISE nego sto je potrebno - jer oko vidi sve - a nama je zanimljvio samo ono sto nam je u paznji. Npr - ukucani, ili recimo gledas tv ili citas knjigu ili nesto radis (ok, kad se radi pod svetlom, uglavnom se ima i radna lampa je l'). - i onda se dakle oko sve vreme napreze - na jednoj strani je parasimpaticki nervni sistem, koji zatvara sarenicu, na drugoj simpaticki nervni sistem - gde mi imamo nas svesni predmet interesovanja. O ovome, primetio sam, uglavnom ne vode racuna ni ljudi koji se profesionalno bave samo svetlima.