trivun wrote:Baš lepo. Može li nešto više o tome što radiš. Ideje, inspiracije? Postoje li neka pravila koja se moraju ispoštovati kada su ikonostasi i crkveni nameštaj u pitanju.
Pravila, naravno, postoje.
Najpre, ikonostas kao oltarska pregrada, dobio je ikonografsku sadržinu još u vizantijskom vremenu, u XI veku.
Postoji samo u pravoslavnim crkvama.
Reč je grčkog porekla i izvorno znači: „mesto za ikone“ (ikono stazis).
Ikonostas se izradjuje obično od drveta (mada može biti i od drugih materijala, npr. od mermera).
Na njemu postoje troja vrata (od čega se u malim crkvama odstupa zbog prostora i onda se prave samo jedna vrata): carske dveri i severne i južne dveri. Broj ikona zavisi od veličine ikonostasa.
Možemo da govorimo o ikonografskom sadržaju, ali mislim da to nije tema.
Kada je reč o sadržaju ornamentike, tu postoje odredjena pravila, koja nisu utvrdjena nekim kanonima, već je ukrašavanje delova ikonostasa, bilo arhitektonski nosećih (stubovi, arhitravna greda – horizontalno vezuje stubove u gornjoj zoni i nosač je ikonografskih "pojaseva" koji se projektuju iznad parapetnog i prestonog reda, odnosno iznad dveri), bilo ostalih površina na kojima se ne postavljaju ikone, pratilo slikarske epohe.
U našim hramovima preovladala je "moda" niskih ikonostasa, koji se završavaju arhitravnom gredom, eventualno lukom iznad carskih dveri i kompozicijom raspeća.
Retki su ikonostasi sa deizisno-apostolskim redom (u sredini Hristos sa Bogorodicom i sv. Jovanom Krstiteljom, levo i desno po šest apostola). To bi bio treći red, a o četvrtom može samo da se govori.
Ovaj mali uvod je bio neophodan da bismo mogli uopšte da razgovaramo o dekorisanju, odnosno ornamentici.
Žao mi je što je slika šeme ikonostasa loša (72px, 300x667), ali nije do mene. Evo još jedne...
Nije ni ovo dobro... Ne znam zašto postoje ovolika ograničenja... pišemo se...