Oee (za luk - trecih, zaboravio sam koliko par-stoja evrica sa kojima ne znam sta cu, ce biti luk - to mi je zelja jos od kad sam bio klinac, al' nikako da dodje na red...).
Ajde malo da pametujem, dugo nisam
off/delimicni/topic: -ako puno citate u kuci - topla preporuka amazon kindle ili kobo reader. Mi smo jedan sahranili (ustvari sahranila ga je meteorologija provincije Guangdong
), i imamo dva u kuci. Od kada ih imamo, procitao sam vise knjiga, za ovih mislim sedam godina, nego za prethodnih 20, usteda u parama je sigurna (posto inace ne bi ni kupio knjige, verovatno), a usteda na prostoru - to bukvalno ne moze da se iskaze. -posto "ova moja" ona sve svoje vreme slobodno maltene pilji u kindle. I imala je obicaj da kupuje knjige kad ima para (eno ih najveci deo kod mojih, ima ih nesto i ovde gde smo - rado bi ih postreljao
). - E sad, ovo sto je do sada procitala na kindlu, to bi se napunila jedna mala soba - a nije se napunilo nista.
on topic: okej je, me-dju-tim - obrati paznju recimo na vizuelno otvorene delove - znaci ovi koji su skroz otvoreni, i ovi koji su zatvoreni staklom. I sad, uporedis te sa ovima koji su zatvoreni.
To "zatvorena kutija" (sifonjer, kredenac, stagod...) - u svojoj nekoj nomenklaturi, au lepoj mojoj glavi zelenookoj, zovem "majstorski pristup dizajnu". A majstori, jbg, nisu dizajneri (mislim, mogu da budu, ali onda mora u glavi da se izadje iz okvira koje je postavio da li majstor-ucitelj, da li skola, da li generalno vaspitanje, drustvene norme, i tako dalje - svejedno).
I sad, majstor se dakle bavi uglavnom onim sto je vec naucio, dakle najcesce zadatak pokusava da podvede pod stecene vestine, dok sa druge strane, dizajner se bavi, well - dizajnom (dakle smisljanjem necega, pa tek onda pristupanju resenja problema - mada, time se neretko ni ne bave - to uvale majstorima da rese
- recimo kuvanje / savijanje drveta, prilicno sam siguran da je smisljeno jer je neki dizajner necega, za nekoga - ko je prepun para, i nije navikao na rec "ne/ne moze" -nesto izdizajnirao - sa krivim linijama - i svi su se slozili da na papiru to stvarno izgleda lepse nego kutije u vinkli - i onda se neko dodsetio da kad je pek'o kobaje na raznjicu na izletu, koji je ubrao odma tu - kad se ugrejalo ono sveze drvo koje je jos puno vode - da se mashala savilo, a da nije puklo. Znaci majstor razmislja "da napravim to i to", a dizajner razmislja " da smislim to i to - ali da bude dooo-sviiih-jaaja". Slicno kao kad ti zena iz gimnazije/ekonomske predlozi neka tehnicka resenja po kuci -evo sad sam bio odsutan 3 nedelje, hop, vratim se, i vidim spicic na ikea-omiljenom-nozu sa kojim najvise radim po kujni je kriv. Posto "znam coveka" - verovatno nije mogla da otvori neku teglicu, pa je noz bio prvi pod rukom, i kao aj' malo da otpustimo vakuum chepa - ili joj je deknuo na pod "na nos". I eno spicic malo savijen. Mislim nebitno, i zanimljvo "nemam pojma, nisam umesana u dogadjaj".
Uglavnom - ono sto sam skontao je da kada se ne zivi u gajbi od 500kvm, 200-300 dnevni boravak
- svaki takav, zatvoren predmet trajno odgrize prostor. Znaci iako su knjige recimo u obe kockice - i otvorenoj, i zatvorenoj - vizuelno ima se osecaj dubine prostora/sirine na tim otvorenim, dok ovi sa vratancima - to je trajno, zauvek odgrizeno to parce zapremine prostora.
Recimo u gajbi u kojoj sam ima neki plakar, i u kuhinji su oni elementi "k'o i kod svih" - mislim, to je vlasnika gajbe koji mi renta. Sve ostalo je otvoreno, i iako mala gajba - ona se cini maltene tolika kolika i jeste -dok recimo u prethodnim nekim zivotima sam imao te neke ormane i tako to - i to je ovo sto sam vec rekao - trajno oduzet prostor. E sad, kad je to (kao sto mi je bilo pre nekoliko gajbi) u spavacoj sobi - aj' to me nesto ni ne tangira toliko - posto tu odem i knjavam - a kada je u prostoru u kome provodim budno vreme, subjektivni osecaj skucenosti/sabijenosti prostora, o kome vecina nas verovatno nikad ni ne razmislja (majstori - vinkla/kutija/sifonjer - nikad) je uvek prisutan. *pada prasina svugde... -to nije argument. Posto cak i ako stvarno ima prasina - potrosis neko malo vreme da je uklonis, a ostatak zivota provodis u prostoru (sirem), a ako je sve sa vratima - opet moras s vremena na vreme da uklonis prasinu - a ostatak zivota provodis u subjektivno skucenom prostoru (sto se dalje sigurno reflektuje i na generalno raspolozenje i tako dalje...) . Oduzih ja, standardno za mene, al' nadam se da se konta poenta.