Nema ovo mnogo veze sa politickim sistemom. Ova recenica na kraju je bila samo sale radi.
Ovaj sistem vazi i u socijalizmu, kapitalizmu, komunizmu, ili u nekom 15-tom sistemu. Svi oni se razlikuju samo po vlasnistvu, to jest stvar je u tome ko dobija onih 10% zarade mesecno (ili ko gubi ako posao ne ide): gazda, radnici, drzava...
Ovo su zakoni ekonomije a ne politike, i tu su od kad postoji bilo kakva proizvodnja ili usluga koja se prodaje.
Odredjivanje cene proizvoda
Matematika ti je sasvim OK i na mestu 100%, ali ne vidim kakve to ima veze sa cenom alata kojim vršiš uslugu. Mene ako kupca zaista ne interesuje da li ti kuhinju izrađuješ ručno, ili da li koristiš Einhell ili Festool i to samo pod uslovom da tvoj proizvod zadovoljava moje potrebe.mbole wrote:Sustina cele price je da si ti na pocetku pre bavljenja poslom imao 5000E. Bavio si se poslom i od toga zaradjivao (ako si gubio, trebalo je da prestanes da se bavis njim). Bavljenje nekim poslom je rad kao i svaki drugi, uz dodatnu mogucnost da "puknes".
Kad jednog dana odlucis da prestanes da se bavis poslom, ti treba ponovo da imas svojih 5000E.
Osnove kapitalizma
Isto je i sa npr. taksijem. Da li ti kad digneš prst posebno plaćaš da li ti je stao neko sa "Kecom" ili "Mečkom". Naravno da ne. Izuzetak je ako ti zaista želiš vožnju bordo "Mečkom" S klase, pa tražiš od taksi udruženja da ti je pošalju. To naravno košta.
Ti skup i dobar alat plaćaš da bi ti produktivnost bila veća, a samim tim i broj utrošenih sati za kuhinju manji, a samim tim i broj kuhinja na mesečnom nivou veći. Tu ti je zarada. Opet, mene kao kupca ne interesuje da li ti kupuješ skupe burgije i tako povećavaš produktivnost, ili svoje vreme trošiš na oštrenje istih. Skup alat ćeš isplatiti kroz veću produktivnost. O parama za sedative potrošene na nerviranje zbog lošeg alata da i ne govorim
. Niko ne spori da čovek na početku svog biznisa nema pare za ultra profi radionicu, ali će se truditi da nakon godinu-dve dana bavljenja poslom svoju radionicu dovede u što pristojnije stanje. Početni kapital sa kojim ulaziš u biznis i to treba da podrazumeva.
Mbole, to što si tako lijepo opisao u stvarnosti jako drži vodu.
Potpuno se slažem s tvojom računicom.
Mnogo je faktora koji utječu na cijenu proizvoda, a takodjer postoji i još jedan: Da li je čovjek zadovoljan onim životnim standardom koji mu posao od kojeg živi omogućava.
Većina nas radi dvostruko radno vrijeme i više poslova: Ja sam i direktor, i čistaćica, i projektant, i pomoćni radnik, i glavni majstor stolar, i nabavni, i komercijalista na terenu. A kad imaš pomoćnika tada još i nadzorni ižinjer i šef.
Sve je to jako mnogo poslova i odgovornosti koje treba istovremeno sinhronizirati da bi se to radilo za kutiju cigareta i čevape.
Ako na kraju mjeseca jednom samostalnom majstoru stolaru ne ostane u njegovom privatnom džepu barem 1000 eura, kada plati sve ono što je mBole nabrojao, tada nešto ne štima u poslovnoj računici ili organizaciji posla.
Negdje se: ili gubi novac, ili gubi vrijeme.
Evo, ja sada gubim vrijeme drkljajući po forumu, umjesto da radim nešto produktivno.
Potpuno se slažem s tvojom računicom.
Mnogo je faktora koji utječu na cijenu proizvoda, a takodjer postoji i još jedan: Da li je čovjek zadovoljan onim životnim standardom koji mu posao od kojeg živi omogućava.
Većina nas radi dvostruko radno vrijeme i više poslova: Ja sam i direktor, i čistaćica, i projektant, i pomoćni radnik, i glavni majstor stolar, i nabavni, i komercijalista na terenu. A kad imaš pomoćnika tada još i nadzorni ižinjer i šef.
Sve je to jako mnogo poslova i odgovornosti koje treba istovremeno sinhronizirati da bi se to radilo za kutiju cigareta i čevape.
Ako na kraju mjeseca jednom samostalnom majstoru stolaru ne ostane u njegovom privatnom džepu barem 1000 eura, kada plati sve ono što je mBole nabrojao, tada nešto ne štima u poslovnoj računici ili organizaciji posla.
Negdje se: ili gubi novac, ili gubi vrijeme.
Evo, ja sada gubim vrijeme drkljajući po forumu, umjesto da radim nešto produktivno.
Ima par stvari zasto ima veze.Matematika ti je sasvim OK i na mestu 100%, ali ne vidim kakve to ima veze sa cenom alata kojim vršiš uslugu
Ova racunica uopste nije uzela musteriju u obizr sve do samog kraja, to jest do momenta kad se postavi pitanje da li on to hoce/moze ili nece/nemoze da plati. Znaci sve vreme posmatram samo sa tacke gledista proizvodjaca, a njega alat kosta odnosno to mu je trosak.
Posmatram koliko ce da kosta da se napravi orman, onda gledam da li ce to neko hteti da plati, a tek onda odlucujem da li cu uopste da ga pravim, ili odoh na pecanje
.Drugo, kada bi izbacio alat tada bi racunica bila nepotpuna, upravo zbog toga sto bi ti se recimo smanjilo vreme izrade, pa bi imao manje troskova, ili bi se povecao kvalitet krajnjeg proizvoda, pa bi mogao da postignes bolju cenu. To ne moze da stigne "ni odkuda". To uvek moras negde da platis, bilo da si angazovao boljeg (citaj skupljeg) radnika, bilo da si ulozio u bolji alat...
Zamisli da prodju 3 godine, i tvoj alat se pohabao tako da moras da ga bacis. Od cega ces da ga sad kupis?
Zamisli da nisi imao pare na pocetku da kupis alat, vec si digao kredit (sto je inace normalan nacin da se posluje, ali ovde slabo funkcionise). To je trosak koji ti moras da platis svakog meseca.
Tipicna greska je posmatranje posla kao "svog dzepa". Firma (zanatska radnja...) ima svoj novcanik, koji je strogo odvojen od gazdinog. Posmatra se kao potpuno zatvorena celina koja ili donosi zaradu ili pravi gubitak. Vlasnik samo sme da dira u taj dobitak (ili gubitak) i da oslucuje da li ce sve to da spiska na kafanu i zenske, ili ce eventualno jos nesto da ulozi. Ako ulozi, onda ocekuje i da dobije vise, posto bi inace bilo besmisleno ulagati.
takodjezoranp wrote:Mbole, to što si tako lijepo opisao u stvarnosti jako drži vodu.
Potpuno se slažem s tvojom računicom.
Zaboravio si PR managera, i direktora marketinga...zoranp wrote:Većina nas radi dvostruko radno vrijeme i više poslova: Ja sam i direktor, i čistaćica, i projektant, i pomoćni radnik, i glavni majstor stolar, i nabavni, i komercijalista na terenu. A kad imaš pomoćnika tada još i nadzorni ižinjer i šef.
Ne, ne, shinko... tako se ne prave aeroplani (citiram petla Sofronija iz crtanog filma!)....zoranp wrote:Evo, ja sada gubim vrijeme drkljajući po forumu, umjesto da radim nešto produktivno.
Ovo sto radis na forumu je delic marketinga i odnosa sa javnoscu... jedino je putanja kretanja marektinskih akcija ponekad neocekivana... a ponekad spora... ali sve se to na kraju isplati...
jer, evo.. ja sada znam za tebe.. ti si majstor stolar u HR, bilo kakav posao da dobijem u HR, i da mi bude stolar neophodan... eto mogucnosti... recimo lakse mi je nesto napraviti od pocetka u HR nego napraviti ovde pa izvoziti to iz Srbije... recimo
P.S. Jooj, sad prebiram po glavi... prisecam se.. pa ti si nekada bio elektricar... SUPER! I to mi moze zatrebati!
(pricam kao pretpostavku, nista nemam u planu... niti u najavi...
)
Last edited by boggy on 13 Mar 2008 11:20, edited 1 time in total.
Da dodam da je amortizacija osnovnih sredstava (alati spadaju u to).. stavka koju priznaju knjigovodje (samo mora da im se kaze sta je osnovno sredstvo a sta je potrosni materijal)... i koja ulazi u zavrsni racun... tako da... i te kako alati uticu na cenu proizvoda... u svakom pogledu...mbole wrote:....
....
Drugo, kada bi izbacio alat tada bi racunica bila nepotpuna, upravo zbog toga sto bi ti se recimo smanjilo vreme izrade, pa bi imao manje troskova, ili bi se povecao kvalitet krajnjeg proizvoda, pa bi mogao da postignes bolju cenu. ....
Last edited by boggy on 13 Mar 2008 11:21, edited 1 time in total.
Alat svakako odlučuje o cijeni proizvoda, ali i onjegovoj kvaliteti, na što mušterije itekako gledaju.
uzmi za primjer rupice fi 5 za police, možeš ih raditi burgijom starom pet godina pa će rupe izgledati katastrofa ili ćeš
redovito mijenjati svrdlo kako bi te rupice ispale bez otkrhnutih rubova. To je samo mali i bezvezni primjer, ali to stranke vide, a ako oni nisu zadovoljni, tada nema više posla za dalje. Ako nikoga ne interesira to što ti šparaš na alatu da bi bio jeftiniji, pa onda nije bitno ni to što ulažeš u alat i to računaš u cijenu proizvoda.
Kao što neki traže mečku za taksi, tako i neki traže da posao bude uredno odradjen i ne postavljaju pitanje da li je u cijenu proizvoda uračunata i amortizacija alatki, jer smatraju to pod normalno.
To da li se nekim strojem može nešto odraditi brže pa se na taj način on otplati ili isplati, to nema nikakve veze, jer ako više radiš više se nešto i istroši i prije mu dodje vrijeme za promjenu. Uostalom, što je osnovno sredstvo skuplje to je i njegovo održavanje takodjer skuplje.
Ako sam nekada trebao deset sati da napravim neki posao, a sad imam stroj kojim to napravim za jedan sat. Da li to znači da je cijena tog posla manja deset puta?
Sigurno nije.
Svakako da se tu može otvoriti prostora da se cijena te usluge možda i malo smanji, ali sigurno ne ispod granice neisplativosti i cijene konkurencije.
Ima i jedna bitna razlika izmedju socijalističkog i kapitalističkog načina poslovanja, a može se povezati sa ovim o čemu sad govorimo.
U socijalizmu je mnogo ljudi koji su radili u državnim firmama radilo fuš u slobodno vrijeme. Općepoznata stvar je da je malo tko od njih koristio vlastiti alat i strojeve. Uzela se mašina iz firme i s njom se udaralo preko vikenda da se itko nije zapitao koliko bi trebalo fuševa odraditi da moraš kupiti takvu mašinu vlastitim parama.
Naravno da se na taj način cijena usluge može formirati bez svih onih troškova koje je mBole naveo, jer ne trebaš platiti strojeve, potrošni materijal, doprinose za zdravstveno, mirovinsko, staž, poreze i taxe koji su vezani uz tvrtku isl.
Dalo se još prije nekoliko godina naletjeti na nakoga tko je za duplo manje novce mogao napraviti neki posao koji niti jedan obrtnik nije mogao napraviti da je radio i s gubitkom, ali kako su se državne firme rasprodale ili pozatvarale, tako više nama niti jeftinih fušera.
uzmi za primjer rupice fi 5 za police, možeš ih raditi burgijom starom pet godina pa će rupe izgledati katastrofa ili ćeš
redovito mijenjati svrdlo kako bi te rupice ispale bez otkrhnutih rubova. To je samo mali i bezvezni primjer, ali to stranke vide, a ako oni nisu zadovoljni, tada nema više posla za dalje. Ako nikoga ne interesira to što ti šparaš na alatu da bi bio jeftiniji, pa onda nije bitno ni to što ulažeš u alat i to računaš u cijenu proizvoda.
Kao što neki traže mečku za taksi, tako i neki traže da posao bude uredno odradjen i ne postavljaju pitanje da li je u cijenu proizvoda uračunata i amortizacija alatki, jer smatraju to pod normalno.
To da li se nekim strojem može nešto odraditi brže pa se na taj način on otplati ili isplati, to nema nikakve veze, jer ako više radiš više se nešto i istroši i prije mu dodje vrijeme za promjenu. Uostalom, što je osnovno sredstvo skuplje to je i njegovo održavanje takodjer skuplje.
Ako sam nekada trebao deset sati da napravim neki posao, a sad imam stroj kojim to napravim za jedan sat. Da li to znači da je cijena tog posla manja deset puta?
Sigurno nije.
Svakako da se tu može otvoriti prostora da se cijena te usluge možda i malo smanji, ali sigurno ne ispod granice neisplativosti i cijene konkurencije.
Ima i jedna bitna razlika izmedju socijalističkog i kapitalističkog načina poslovanja, a može se povezati sa ovim o čemu sad govorimo.
U socijalizmu je mnogo ljudi koji su radili u državnim firmama radilo fuš u slobodno vrijeme. Općepoznata stvar je da je malo tko od njih koristio vlastiti alat i strojeve. Uzela se mašina iz firme i s njom se udaralo preko vikenda da se itko nije zapitao koliko bi trebalo fuševa odraditi da moraš kupiti takvu mašinu vlastitim parama.
Naravno da se na taj način cijena usluge može formirati bez svih onih troškova koje je mBole naveo, jer ne trebaš platiti strojeve, potrošni materijal, doprinose za zdravstveno, mirovinsko, staž, poreze i taxe koji su vezani uz tvrtku isl.
Dalo se još prije nekoliko godina naletjeti na nakoga tko je za duplo manje novce mogao napraviti neki posao koji niti jedan obrtnik nije mogao napraviti da je radio i s gubitkom, ali kako su se državne firme rasprodale ili pozatvarale, tako više nama niti jeftinih fušera.
Da se samo nadovežem, osnovni alat električara je HILTI štemerica, koja košta par tisuća eura, a kad na njoj zasvijetli lampica, treba je lijepo obrisati, staviti u kofer iposlati u servis na redovito servisiranje. Svaki servis košta cca 150 eura.boggy wrote:P.S. Jooj, sad prebiram po glavi... prisecam se.. pa ti si nekada bio elektricar... SUPER! I to mi moze zatrebati!
Pa ti nemoj računati troškove alata u cijeni usluge.
Kad se samo sjetim koliko smo instalacija zaštemali HILTI mašinama koje smo dužili u bivšoj firmi. Pa 7 maraka po razvodnom mjestu, a instalacija ima oko 50 razvodnih mjesta i sve to zaštemaš za jedno popodne. Još dva-tri dana gipsanja i spajanja, i čistih 350 maraka je u džepu. To bi danas bilo kao da zaradiš jednu plaču.
A danas radi za te pare, pa kad taman misliš da si nešto zaradio zasvjetli lampica na mašini pa više nemaš za benzin.
i ako još k tome naletiš na željezo u betonu, pa potrgaš svrdlo koje košta 100 eura, tada još moraš i od žene posuditi da imaš za cigarete.U tome i jeste štos. Kupovina alata, kao i plaćanje reklama, nije trošak nego INVESTICIJA. Za investicije se planiraju sredstva i odvajaju od svakog posla. U tvom slučaju, ti ćeš odvajati 0,73EUR (ako se ne varam) po svakom satu izrade nameštaja, pa kad ti crkne bušilica (pu, pu, pomeri se sa mesta, to ti sigurno ne želim) ti ćeš imati odvojena sredstva za tu stvar (tzv. investiciono održavanje).mbole wrote:Ova racunica uopste nije uzela musteriju u obizr sve do samog kraja, to jest do momenta kad se postavi pitanje da li on to hoce/moze ili nece/nemoze da plati. Znaci sve vreme posmatram samo sa tacke gledista proizvodjaca, a njega alat kosta odnosno to mu je trosak.
Posmatram koliko ce da kosta da se napravi orman, onda gledam da li ce to neko hteti da plati, a tek onda odlucujem da li cu uopste da ga pravim, ili odoh na pecanje .
Pare za investiciju odvajaš od ostvarene razlike u ceni
(ili od kredita, pozajmice... 
). Alat ćeš kupiti kad se pokvari, a nećeš ga kupiti obavezno posle 3 godine (tako si računao), a stari baciti. Da li to znači da kad ti se, nakon tri godine, alat ne pokvari da ćeš onda smanjiti cenu kuhinji za ukalkulisani "trošak" koji se nije dogodio? Naravno da nećeš, nego ćeš tih 0,73EUR/h skupljati i investirati u METABO bjušilicu 
, da se ne bi igrao nego radio.U globalu matematika je ista, ali je razlika u shvatanju onoga što treba da se nađe u kalkulaciji. Ovde se zna šta je starije, kokoška ili jaje? Trošiti možeš od nečega što si zaradio, a da bi zaradio moraš prvo da investiraš. Samo na taj način ćeš iz posla moći da izađeš sa 5000 EUR u parama (i alatu), a ne samo u alatu. Na način kako ti računaš imaćeš iluziju da su sve pare od razlike u ceni profit, pa jednoga dana nećeš imati ni profita ni alata.
Opet ću ti napomenuti: ja nemam nikakve veze sa ekonomijom (hemičar sam po obrazovanju, a programer po struci), ali me je iskustvo iz više firmi naučilo nekim stvarima.
Naravno da cena posla nije deset puta manja, ali ćeš moći da uradiš deset puta više posla sa dobrim alatom i 10 puta više moći da izbrojiš razliku u ceni od koje ćeš 10 puta odvojiti za investiciju u novi još bolji alat i tako mic po mic postati Bil Gejts, što ti ja od srca želimzoranp wrote:Ako sam nekada trebao deset sati da napravim neki posao, a sad imam stroj kojim to napravim za jedan sat. Da li to znači da je cijena tog posla manja deset puta?
Sigurno nije.
Svakako da se tu može otvoriti prostora da se cijena te usluge možda i malo smanji, ali sigurno ne ispod granice neisplativosti i cijene konkurencije.
.Čitava priča se svodi na to da ti u cenu proizvoda ugradiš i planiranu mesečnu cifru za investicije (ona tek treba da se ostvari), a ne cenu kupljenog alata (trošak koji se već odigrao). Ukoliko želiš veću investiciju sa jednakim brojem poslova, naravno da će ti proizvod biti skuplji i obrnuto. Dakle, skupi alat ne može biti deo tvoje cene, ali može velika investicija kojom ćeš kupiti skupi alat. Ja kad kupujem neki tvoj proizvod znači da sam zadovoljan odnosom cena/kvlitet. Sa velikom serijom i malom investicijom po proizvodu ostaće ti veći profit.
Moje ostvarene prekomerne potrošačke bahinalije ne smeju da se odraze na buduću cenu proizvoda već to treba da bude planirana investicija. Sve ostalo nije realni kapitalizam nego put u propast (pod islovom da nisi monopolista, a onda ti je sve jedno).
Opet se vraćam na INVESTICIJU. Naravno da ti u cenu svog proizvoda moraš da ugradiš i cenu za održavanje! Å to god je investicija veća više ćeš paziti na nju!zoranp wrote:Da se samo nadovežem, osnovni alat električara je HILTI štemerica, koja košta par tisuća eura, a kad na njoj zasvijetli lampica, treba je lijepo obrisati, staviti u kofer iposlati u servis na redovito servisiranje. Svaki servis košta cca 150 eura.
Pa ti nemoj računati troškove alata u cijeni usluge.
Jedna digresija: da li ti kad kupuješ šporet u kući da li je to za tene trošak ili investivija. To je investicija za koju si ti svaki mesec odvajao da se ne bi izlagao trošku da svaki dan ideš u restoran na klopu. Da si sve pare koji si doneo kući trošio nikada ne bi imao sredstva za kupovinu šporeta. Å poret si kupio od ušteđevine za koju nisi unapred znao da će to biti baš za taj šporet.
U svakom slučaju znamo o čemu govorimo i jedni i drugi.
Svakako se slažem do investicija nije trošak, ali je ipak nešto što ima u kratkoročnoj kalkulaciji minus kao predznak ispred cifre.
Prije sam imao princip da odredjeni postotak zaradjenog novca investiram u novi alat i strojeve, a sad imam plan što ću raditi, što mi treba, kolika je isplativost i kako će se to odraziti na kvalitetu proizvoda i dugoročno zainteresiranost tržišta, te u kojem vremenskom periodu je to realno moguće ostvariti, pa adekvatno tome i rasporedjujem novac.
U principu oko 20 posto su mi ulaganja. Iako misliš da ćeš jednog dana sve kompletirati kad kupiš profi alat, ali tada vidiš da uz dobar cirkular ide i pristojan usisavač pa da ne prašiš ljudima kad radiš montažu, a to će im se dopasti, pa će te preporučiti svojim prijateljima. Tada se poveća posao, pa ti treba više stega, pa kupiš stege, a kako ima više posla radiš više piljevine, pa više čistiš i time gubiš vrijeme, pa razmišljaš da negdje smjestiš ciklon, tada imaš opet malo više vremana pa uzmeš više posla, pa kupiš kombinirku, da brže radiš, pa ako imaš kombinirku mogao bi raditi i prozore i vrata, pa ti treba skladišni prostor jer treba negdje skladištiti drvo, pa investiraš u nadstrešnicu.
Onda susjedi polude jer cijeli dan slušaju pilu i ciklon, pa ti pošalju inspekciju , pa moraš kupiti halu negdje van grada. Pa kad imaš halu kupiš raskrajač, kantirku i CNC, pa režeš i kantiraš ovakvima kao što sam ja iveral na mjeru. I onda sve prodaš i potrošiš na lake žene brze aute i alkohol.
Svakako se slažem do investicija nije trošak, ali je ipak nešto što ima u kratkoročnoj kalkulaciji minus kao predznak ispred cifre.
Prije sam imao princip da odredjeni postotak zaradjenog novca investiram u novi alat i strojeve, a sad imam plan što ću raditi, što mi treba, kolika je isplativost i kako će se to odraziti na kvalitetu proizvoda i dugoročno zainteresiranost tržišta, te u kojem vremenskom periodu je to realno moguće ostvariti, pa adekvatno tome i rasporedjujem novac.
U principu oko 20 posto su mi ulaganja. Iako misliš da ćeš jednog dana sve kompletirati kad kupiš profi alat, ali tada vidiš da uz dobar cirkular ide i pristojan usisavač pa da ne prašiš ljudima kad radiš montažu, a to će im se dopasti, pa će te preporučiti svojim prijateljima. Tada se poveća posao, pa ti treba više stega, pa kupiš stege, a kako ima više posla radiš više piljevine, pa više čistiš i time gubiš vrijeme, pa razmišljaš da negdje smjestiš ciklon, tada imaš opet malo više vremana pa uzmeš više posla, pa kupiš kombinirku, da brže radiš, pa ako imaš kombinirku mogao bi raditi i prozore i vrata, pa ti treba skladišni prostor jer treba negdje skladištiti drvo, pa investiraš u nadstrešnicu.
Onda susjedi polude jer cijeli dan slušaju pilu i ciklon, pa ti pošalju inspekciju , pa moraš kupiti halu negdje van grada. Pa kad imaš halu kupiš raskrajač, kantirku i CNC, pa režeš i kantiraš ovakvima kao što sam ja iveral na mjeru. I onda sve prodaš i potrošiš na lake žene brze aute i alkohol.
Ima jedan fazon baš na tu temu:
Prilazi jedan milioner čikici pored mora i pitaga šta radi.
Č: Ništa
$: Pa što ne pecaš i ne prodaješ ribe?
Č: Pa šta onda?
$: Pa onda skupiš pare i kupiš mrežu, pa onda sa mrežom upecaš više riba?
Č: Pa šta onda?
... da mnogo ne dužim, na kraju pita milioner:
&: Pa na kraju imaš toliko para da ništa ne moraš da radiš!
Č: A šta sad radim?
Prilazi jedan milioner čikici pored mora i pitaga šta radi.
Č: Ništa
$: Pa što ne pecaš i ne prodaješ ribe?
Č: Pa šta onda?
$: Pa onda skupiš pare i kupiš mrežu, pa onda sa mrežom upecaš više riba?
Č: Pa šta onda?
... da mnogo ne dužim, na kraju pita milioner:
&: Pa na kraju imaš toliko para da ništa ne moraš da radiš!
Č: A šta sad radim?