Ortakluk i šta on podrazumeva
Postovani Slavko u zivotu imas nekoliko stadijuma. Prvo kad od decaka predjes u momka, zatim od momka u odraslog coveka. Ti se upravo nalazis u ovoj drugoj fazi. Vreme je da stanes na svoje noge.
Po meni je iluzija otvoriti ortacku firmu sa ocem i kolegom. I dosad su malo radili pa ce opet da se ponovi prica. Razgovarao si sa obojicom, a resenja nema. Mozda treba jos jednom da razgovaras sa obojicom i da otvoris karte, Treba i ti njih da razumes, (kad nabijes 50 godina veruj mi tesko je raditi, postane naporno, a i dosadno). Ali u svakom slucaju insistiraj na promenu odnosa raspodele novca. Uvedite placanje po radnom satu. Ako i to ne ide ozbiljno ragovaraj sa ocem, moras da nadjes zajednicki jezik. I ja imam sina (25 godina), jedino sto ga opominjem je da diplomira, a nikad ne bih dozvolio da se neki moj kolega ili drug nadje izmedju mene i sina.
U polemiku Mboleta i Metaba ne bih ulazio o ovoj postoji gomila literature. jedno ja mala firma koju mislis da otvoris, u kojoj Ti moras da radis. Sasvim druga prica velika firma u kojoj mozes da menadjiras ili zapolsis menadjera, a ti odes na pecanje. e za ovu drugu varijantu ti treba brdo novca.
Jedino bih Mboleta
-"prvi princip ortakluka: ulaganje" dopunio + ideja sta da se radi.
Metabo je napisao
-"Neće da bude. Profit i samo profit je ono što spaja ljude, a ulaganje je osnov za deobu profita (ako ga ima). Ovo JESTE PRVI PRINCIP kad dođe do profita koji je motiv ortakluka. U suštini, to je pitanje ko kokoška i jaje, ali ipak kapitalizam se zasniva na profitu, a ortakluk je kapitalistička izmišljotina."
Karl Marx je u Kapitalu napisao ovo " Spiritus movens (duh pokretac) kapitalizma je novac. Za radnike je to plata, a za kapitalste je profit.
Znaci apsolutno je u pravu.
A ono
-a ortakluk je kapitalistička izmišljotina." ja bih definirao u nuzna potreba. U svetu ne postoji ni jedna velika kompanija koja je u vlasnistvu jednog coveka, Ni Trump korporacija nije 100% u vlasnistvu Donalda Trumpa. Njemu je dovoljno da drzi 51% i nista vise
Po meni je iluzija otvoriti ortacku firmu sa ocem i kolegom. I dosad su malo radili pa ce opet da se ponovi prica. Razgovarao si sa obojicom, a resenja nema. Mozda treba jos jednom da razgovaras sa obojicom i da otvoris karte, Treba i ti njih da razumes, (kad nabijes 50 godina veruj mi tesko je raditi, postane naporno, a i dosadno). Ali u svakom slucaju insistiraj na promenu odnosa raspodele novca. Uvedite placanje po radnom satu. Ako i to ne ide ozbiljno ragovaraj sa ocem, moras da nadjes zajednicki jezik. I ja imam sina (25 godina), jedino sto ga opominjem je da diplomira, a nikad ne bih dozvolio da se neki moj kolega ili drug nadje izmedju mene i sina.
U polemiku Mboleta i Metaba ne bih ulazio o ovoj postoji gomila literature. jedno ja mala firma koju mislis da otvoris, u kojoj Ti moras da radis. Sasvim druga prica velika firma u kojoj mozes da menadjiras ili zapolsis menadjera, a ti odes na pecanje. e za ovu drugu varijantu ti treba brdo novca.
Jedino bih Mboleta
-"prvi princip ortakluka: ulaganje" dopunio + ideja sta da se radi.
Metabo je napisao
-"Neće da bude. Profit i samo profit je ono što spaja ljude, a ulaganje je osnov za deobu profita (ako ga ima). Ovo JESTE PRVI PRINCIP kad dođe do profita koji je motiv ortakluka. U suštini, to je pitanje ko kokoška i jaje, ali ipak kapitalizam se zasniva na profitu, a ortakluk je kapitalistička izmišljotina."
Karl Marx je u Kapitalu napisao ovo " Spiritus movens (duh pokretac) kapitalizma je novac. Za radnike je to plata, a za kapitalste je profit.
Znaci apsolutno je u pravu.
A ono
-a ortakluk je kapitalistička izmišljotina." ja bih definirao u nuzna potreba. U svetu ne postoji ni jedna velika kompanija koja je u vlasnistvu jednog coveka, Ni Trump korporacija nije 100% u vlasnistvu Donalda Trumpa. Njemu je dovoljno da drzi 51% i nista vise
Last edited by dikar on 05 Jun 2011 01:50, edited 1 time in total.
U sustini pricamo svi o istim stvarima.
Profit je krajnji cilj svakog posla (ortackog, pojedinacnog...), inace dzabe smo se okupljali
Da bi dosli do profita, treba nam nekoliko stvari:
1. nesto sto cemo da radimo (proizvod, usluga...) sto jos posle mozemo i da prodamo nekome.
2. kapital, koji cemo uloziti u masine, repromaterijal, reklamu, struju, poslovni prostor...
3. radna snaga
Slazem se da je jako tesko odvojiti sebe kao radnika i sebe kao vlasnika, i da tu uvek postoji sukob interesa, ali za male poslove je jednostavno neophodno da i sam radis. Ako ne uspevas u svojoj glavi da odvojis ove dve stvari, dzaba krecis. Primer su ovdasnji "bizmimsmeni" koji smatraju da je frmina kasa isto sto i njihov novcanik.
U zajednicko ulaganje (ortakluk) se ide zato sto nemas sam dovoljno kapitala da bi krenuo u posao. Da ga imas, ne bi isao u ortakluk, vec bi krenuo sam. Zasto bi delio profit sa nekim da ne moras? Nema tu simpatija, rodbinskih veza, prijateljstava. Pricamo o poslu i parama.
Koga ces da zaposlis (zaposlite) je sasvim deseta prica. Kako cete da placate te koje zaposlite, takodje potpuno nevezano sa prethodnim.
Radnike mozes da placas fiksno (mesecna ili nedeljna plata), pa radili ne radili. Mozes da ih placas po satu, mozes da ih placas po normi, po ucinku, prometu... sve zavisi od posla kojim se bavis, nije isto da li pravis plasticne saksije, farbas automobile ili prodajes kruske.
Daklem, ti tata i Pera krecete u posao i svako od vas ulaze po 500 evra. Drugim recima svako od vas ima po 33% vrednosti firme, i delicete profit na 3 jednaka dela. Nista manje, nista vise. To uopste nema veze sa time ko ce koliko i kako da radi.
Za te pare, kupite alat, iznajmite poslovni prostor (cak i ako je recimo poslovni prostor Perina garaza, peri se lepo placa mesecno 100 evra za garazu i gotovo, mnogo bolje nego da garaza bude Perin ulog u posao), odvojite pare za troskove (struja, voda), kupite smirglu, boju, kit... sta vam vec treba.
Dogovorite se da je sat rada 10 evra i da moze da radi ko koliko hoce (ovo je naravno samo primer).
Dolazi musterija, ti uradis ceo posao a tata i Pera idu na pecanje. Ti si dobio svojih 50 evra za 5 sati posla.
Posao ste naplatiti 100 evra.
Firmi ostaje:
100 minus:
50-radnik
10-struja
5-amortizacija alata
=35
35 se deli izmedju tebe tate i Pere.
Sva trojica hocete na pecanje? Ni to nije problem. Platite ziku 50 da uradi posao, i vi i dalje delite 35 zarade.
Moze ovo jos da se "secka", al ovo ti je osnovni princip. Na primer mozete da definisete da je donosenje posla (nalazenje musterije) 10% od vrednosti posla, ili da se ugovaranje posla (musterija dosla sama, al treba je ubediti da bas kod vas radi, dogovoriti cenu..) placa 10 evra ili ...
Profit je krajnji cilj svakog posla (ortackog, pojedinacnog...), inace dzabe smo se okupljali

Da bi dosli do profita, treba nam nekoliko stvari:
1. nesto sto cemo da radimo (proizvod, usluga...) sto jos posle mozemo i da prodamo nekome.
2. kapital, koji cemo uloziti u masine, repromaterijal, reklamu, struju, poslovni prostor...
3. radna snaga
Slazem se da je jako tesko odvojiti sebe kao radnika i sebe kao vlasnika, i da tu uvek postoji sukob interesa, ali za male poslove je jednostavno neophodno da i sam radis. Ako ne uspevas u svojoj glavi da odvojis ove dve stvari, dzaba krecis. Primer su ovdasnji "bizmimsmeni" koji smatraju da je frmina kasa isto sto i njihov novcanik.
U zajednicko ulaganje (ortakluk) se ide zato sto nemas sam dovoljno kapitala da bi krenuo u posao. Da ga imas, ne bi isao u ortakluk, vec bi krenuo sam. Zasto bi delio profit sa nekim da ne moras? Nema tu simpatija, rodbinskih veza, prijateljstava. Pricamo o poslu i parama.
Koga ces da zaposlis (zaposlite) je sasvim deseta prica. Kako cete da placate te koje zaposlite, takodje potpuno nevezano sa prethodnim.
Radnike mozes da placas fiksno (mesecna ili nedeljna plata), pa radili ne radili. Mozes da ih placas po satu, mozes da ih placas po normi, po ucinku, prometu... sve zavisi od posla kojim se bavis, nije isto da li pravis plasticne saksije, farbas automobile ili prodajes kruske.
Daklem, ti tata i Pera krecete u posao i svako od vas ulaze po 500 evra. Drugim recima svako od vas ima po 33% vrednosti firme, i delicete profit na 3 jednaka dela. Nista manje, nista vise. To uopste nema veze sa time ko ce koliko i kako da radi.
Za te pare, kupite alat, iznajmite poslovni prostor (cak i ako je recimo poslovni prostor Perina garaza, peri se lepo placa mesecno 100 evra za garazu i gotovo, mnogo bolje nego da garaza bude Perin ulog u posao), odvojite pare za troskove (struja, voda), kupite smirglu, boju, kit... sta vam vec treba.
Dogovorite se da je sat rada 10 evra i da moze da radi ko koliko hoce (ovo je naravno samo primer).
Dolazi musterija, ti uradis ceo posao a tata i Pera idu na pecanje. Ti si dobio svojih 50 evra za 5 sati posla.
Posao ste naplatiti 100 evra.
Firmi ostaje:
100 minus:
50-radnik
10-struja
5-amortizacija alata
=35
35 se deli izmedju tebe tate i Pere.
Sva trojica hocete na pecanje? Ni to nije problem. Platite ziku 50 da uradi posao, i vi i dalje delite 35 zarade.
Moze ovo jos da se "secka", al ovo ti je osnovni princip. Na primer mozete da definisete da je donosenje posla (nalazenje musterije) 10% od vrednosti posla, ili da se ugovaranje posla (musterija dosla sama, al treba je ubediti da bas kod vas radi, dogovoriti cenu..) placa 10 evra ili ...
Zasto mislis da on automatski dobija svasta-nesto? Pa tu su druga dva ortaka, ciji profit direktno zavisi od toga koliko ces ti biti placen, i oni su "povratna sprega" koja ti ne dozvoljava da sebi das platu od 2000 za nesto sto vredi 1000.metabo wrote:Veliko je pitanje da li bi Ti, tata i Pera zaposlili baš tebe za TU platu. Ti tražiš (i dobijaš) svašta-nešto što nikako ne bi bio slučaj da si običan radnik.
Sve što si rekao u pravu siZasto mislis da on automatski dobija svasta-nesto?

Poslovni prostor je merljiva stvar, rad po normi je merljiva stvar, farbanje frontova je merljiva stvar i tu nema problema da dobiješ platu za svoj rad u ortačkoj firmi. Razgovor sa klijentom, davanje ponude, pregovor oko cene, obilazak mušterija... Sve to nisu direktno merljive stvari pa ne mogu ni biti deo tvog posla koji će ti ortačka firma platiti kao radniku, a ne kao ortaku. Sve što je TROÅ AK se može izmeriti, sve što je ULAGANJE mnogo teže ako nije novo i "sa računom". Uvek onaj koji prodaje misli da može da dobije više, a onaj koji kupuje misli da treba da da manje. To je tako.
U knigovodstvu postoji jedan princip: greška na nekom dokumentu se ispravlja novim dokumentom te vrste. To znači da ako napraviš grešku u računanju PDV-a, to nećeš ispraviti manjim davanjem preko blagajne. Isto je i sa ortaklukom. Svoj odnos i poslove u ortačkoj firmi reguliši preko ortakluka, a ne preko novog automobila, plate i sl.
U firmi u kojoj si ortak i u kojoj radiš kao radnik, a PORED TEBE rade i OBIČNI radnici sigurno nisi u istoj poziciji kao i oni. Dobićeš svašta-nešto i uvek ćeš biti nezadovoljan kao što su i svi ostali radnici UVEK NEZADOVOLJNI (neko platom, neko uslovima, neko radnim vremenom, neko toplim obrokom, neko zato što ga ješ mrko pogledao, neko što nije dobio slobodan dan kad u je trebao...)! Ako nema radnika SA STRANE, a samo vas trojica ste u ortačkoj firmi u kojoj samo ti radiš u čemu je problem da se kaže: "OK, ja sam i ortak i samo ja radim, moj udeo je 40%, a vi imate po 30% od profita". Tada je moje učešće u ortakluku MOJ RAD i to se definiše papirom. MOJ RAD u ortakluku je investicija, a MOJ RAD za platu je trošak. Potpuno dve različite i suprotstavljene stvari.
Ako ne bi ti, ili neko drugi od ortaka ugovarao poslove, obilazio musterije... morali bi nekoga da platite da to radi. Plata takvog radnika je stvar trzista i manje vise poznata stvar. Znaci nije nemerljiva u parama. Koliki je kvalitet tog posla koji obavis? Ne kazem da je jednostavno, ali primenjuje se isti princip kao i za "obicnog" radnika. Ako nema novih musterija, slabo se cenjkas... dobijes otkaz i neko drugi preuzima taj posao (da li je to drugi ortak ili neko sa strane, nebitno). Kako ces sam sebi da das otkaz? Pa neces sam al oce druga dvojica posto njihov profit trpi, a njima je potpuno sve jedno da li si taj komercijalista ti ili neko 15-ti, bitno im je samo da taj komercijalista donosi profit.
Meni se ni malo ne svidja varijanta u kojoj rad biva deo udela u firmi. Upravo time povezujes dva dela koja ne treba da se povezuju, i puravo time pravis jos veci sukob interesa.
Bio sam u firmi u kojoj sam bio i delimicni vlasnik i radnik. Nismo imali nikakvih problema sa "podvojenim licnostima". Jednostavno, posao koji radim na trzistu kosta toliko. Ako moja firma nece da me plati toliko, meni niko ne brani da ja dam otkaz i pocnem da radim u drugoj (vlasnistvo nema veze sa time i ja i dalje ostajem vlasnik). Ako bi ja hteo da dobijem vise od trzisne cene, ostali suvlasnici naravno to nedaju, posto bi mogli da dobiju odgovarajuceg radnika za manje para i time njima da ostane vise.
Ako sam nezadovoljan kao radnik, onda jednostavno trazim drugi posao, gde cu biti zadovoljan. To i dalje nema veze sa mojim vlasnistvom.
Meni se ni malo ne svidja varijanta u kojoj rad biva deo udela u firmi. Upravo time povezujes dva dela koja ne treba da se povezuju, i puravo time pravis jos veci sukob interesa.
Bio sam u firmi u kojoj sam bio i delimicni vlasnik i radnik. Nismo imali nikakvih problema sa "podvojenim licnostima". Jednostavno, posao koji radim na trzistu kosta toliko. Ako moja firma nece da me plati toliko, meni niko ne brani da ja dam otkaz i pocnem da radim u drugoj (vlasnistvo nema veze sa time i ja i dalje ostajem vlasnik). Ako bi ja hteo da dobijem vise od trzisne cene, ostali suvlasnici naravno to nedaju, posto bi mogli da dobiju odgovarajuceg radnika za manje para i time njima da ostane vise.
Ako sam nezadovoljan kao radnik, onda jednostavno trazim drugi posao, gde cu biti zadovoljan. To i dalje nema veze sa mojim vlasnistvom.
To sigurno nije bila moja namera.sloba10 wrote:Итакоооо...
Са гомилом пробраних речи и у целофан запакованих израза лепом машницом повезаних хоће да ти кажу оно просто:
"У се и у своје кљусе"
Ortakluk je sasvim normalna stvar, i javlja se uvek kad nemas dovoljno para da sam pocnes posao.
To sto mi volimo da stvari resavamo po principu "ma lako cemo", umesto da jasno definisemo sta je sta, je sasvim druga stvar i zbog toga se uglavnom ortakluci i raspadaju.
Najbitnija stvar je unapred definisati sta je cije, i tvrdo odvojiti posao od licnog.
Нема љутиш професоре! Све што си набројао је најбоље!
Али....
Менталитет народа овдашњег не дозвољава такве "споразуме" између оца и сина.
За оца је нормално да он све зна боље и да он сину само добро жели.
Син опет сматра да је сва памет овог света БАЂ у његовојглави!
Испоразумевање је у стилу "Београд - Приштина"
Сви су за договор али по својим условима...
Ту наступа "У се и у.................
Али....
Менталитет народа овдашњег не дозвољава такве "споразуме" између оца и сина.
За оца је нормално да он све зна боље и да он сину само добро жели.
Син опет сматра да је сва памет овог света БАЂ у његовојглави!
Испоразумевање је у стилу "Београд - Приштина"
Сви су за договор али по својим условима...
Ту наступа "У се и у.................
Дођох, видех, побледех
To da svako od nas smatra da je uvek u pravu ne vazi samo za odnos otac-sin i nije vezano za nas. To je jednostavno univerzalna ljudska osobina. Pa evo i u ovoj prici, svako od nas ima svoje misljenje koje zastupa.
Nevolje nastaju kad "argumenti" za i protiv necega pocinju da budu: ma ti nemas pojma, ja sam to radio dok se ti nisi ni rodio... i slicno umesto: ovo je bolje zbog toga i toga, ovo treba ovako jer ce onda da bude ovo ovako.
Sto bi rekli: treba imati autoritet argumenata, a ne argument autoriteta.
Nevolje nastaju kad "argumenti" za i protiv necega pocinju da budu: ma ti nemas pojma, ja sam to radio dok se ti nisi ni rodio... i slicno umesto: ovo je bolje zbog toga i toga, ovo treba ovako jer ce onda da bude ovo ovako.
Sto bi rekli: treba imati autoritet argumenata, a ne argument autoriteta.