Zato sto se mnogo prostije ostri, i to sa obe strane
Secivo kod Axminstera je lamelirano, i verovatno vrlo tvrdo od nekog HSS-a da bi zadrzalo ostrinu sto duze, jer je ostrenje muka. U sustini, takvo secivo nikada ne moze da bude ostro onoliko koliko moze secivo za rende od nekog sitnozrnog celika, koje nije optimizovano za zadrzavanje ostrine po svaku cenu.
Kod ostrenja seciva na ovoj giljotini, problem je sto ne mozes da brusis zadnju stranu, posto nemas mehanizam kojim bi je posle naterao da se priljubi uz vodjice. I odmah ne mozes da isteras ostrinu koju mozes kod seciva koje se brusi sa dve strane. Takodje, kod giljotine, ne mozes da ispoliras zadnju stranu seciva, posto je to krvnicki posao sa tom tvrdocom seciva koje je na njemu i sa tom povrsinom.
Naravno giljotina mora da se ostri kod majstora, ili na poprilicno komplikovanoj opremi.
Sa druge strane, secivo na shooting rendetu moze da se ostri kako hoces. I da se skidaju obe strane prilikom ostrenja, zato sto polozaj seciva moze da se menja.
Po meni, Veritas je napravio gresku sa koncveptom na svom rendetu, posto je BU, tj glavna povrsina brusenja je na gore, suprotno od materijala, pa je osetljivo na ugao pod kojim ga ostris, ako neces da povecas grudni ugao (sto nisi grudni ugao, to manja sila kod secenja) Da pravim rende za shooting board, orijentisao bi ga naopacke, zato sto bih mogao da bez posledica povecam drzanje ostrine.
Sad, na rendetu za shooting board, mehanika je ponesto drugacija nego na rendetu za vecinu ostalih stvari, pa omogucava prilicno igranja i cedjenja performansi. Pre svega, posto se sece kraj vlakana, zadnji ugao seciva moze da bude nizi od minimalnih 10-12 stepeni, za druga renda. Grudni ugao sto nizi to bolje, ali se on dodatno smanjuje i postavljanjem seciva u kosi polozaj. No, odosmo u komplikovanu pricu, koja ne moze da se razjasni bez crtanja